P od potresnim naslovom »HDZ me ostavio, živim od 1917 kuna pomoći s biroa« Slobodna Dalmacija objavljuje priču o čovjeku koji je postao socijalni slučaj, iako je živio u uvjerenju da mu se to ni slučajno ne samo ne može nego i ne smije dogoditi.

Socijalni slučaj zove se Željko Šimunac, a na Zavod za zapošljavanje stigao je iz fotelje dožupana šibensko-kninskog koju je svojski grijao u dva mandata i po čijem je isteku još šest mjeseci primao dužnosničku plaću. Prethodno je ovaj društveno-politički udarnik nadljudskim naporima odradio i čitava tri mandata u kninskom Gradskom vijeću, obnašajući neko vrijeme i tešku ali nezahvalnu predsjedničku dužnost, ali to ni izdaleka nije sve.

Od njegova su mukotrpnog argatovanja s nogu padale i fotelje u Predsjedništvu Županijskog odbora HDZ-a, gdje su ga do te mjere izrabljivali da je morao obavljati i neatraktivne potpredsjedničke poslove, a nije ga, nesretnika, mimoišao ni ubitačni kuluk u Županijskoj skupštini ni honorarno dirinčenje po nadzornim odborima Hrvatskih željeznica, Gradskog centra za poduzetništvo… Još kad se tome doda da je ovaj diplomirani inženjer prometa, paralelno s crnčenjem u političkim strukturama, sve do 2006. godine rintao i u kninskoj, pa potom i u šibenskoj poslovnici »Narodnih novina«, ostaje posve nejasno kako to da mu, čim se javio na Zavod za zapošljavanje, nisu pronašli radno mjesto profesionalnog savjetnika za sjedenje na nekoliko stolica istodobno, nego su dopustili da takav bogomdani mentor prezaposlenih životari od naknade za nezaposlene.

Priča o dožupanu s burze rada objavljena je i s neskrivenim ciljem da se demantiraju glasine koje o Šimunčevoj gramzivosti, impozantnoj imovini i nezakonitom uzimanju otpremnine u »Narodnim novinama« šire njegovi stranački kamaradi iz HDZ-a, te da se onako usput kaže kako su vremena toliko zajebana da, eto, čak i dojučerašnji politički dužnosnici mogu pojačati katastrofalnu brojku od 379.978 nezaposlenih u Republici Hrvatskoj.

Zapravo ta priča nema nikakve veze ni s nezaposlenošću ni bilo s kim od tolikih ljudi koji su u ovoj zemlji ostali bez posla, izuzev samog bivšeg dožupana šibensko-kninskog koji je svoj put do biroa trasirao kada je na Gradskom odboru HDZ-a u Kninu kazao da ga više ne zanimaju nikakve izvršne funkcije. Navodno se politički trudbenik Željko Šimunac zasitio političkog rada i poželio se posvetiti obitelji, ali je pritom baš od politike očekivao da mu, po isteku dožupanskog mandata, pomogne pronaći kakav pošteniji posao. Njegova su očekivanja, međutim, iznevjerili svi koji su mu obećavali zaposlenje, jer se ispostavilo da – kako sam kaže – »uvijek netko to mjesto čuva za sebe, pa ono ne može biti za mene«.

A  to da čuvanih mjesta nema za sve političke dužnosnike kojima s prestankom mandata, za razliku od ostalih smrtnika koji ostanu bez radnog mjesta, sljeduje još šest pozamašnih mjesečnih plaća za period snalaženja i nalaženja posla, duboko je dirnulo aktualnog šibensko-kninskog župana Gorana Pauka. Progovorila je iz županove fotelje kastinska solidarnost, a možda i strah da će doći vrijeme kada će postati normalno da i političari traže posao na burzi a ne po kabinetima. »To je naša sramota!« – uskliknuo je župan i požalio se na medije koji političare »prozivaju i kad ima i kad nema razloga«, pa onda oni jadni »ma koliko svjesni da se ljude nakon deset godina u politici ne može odbaciti kao stare krpe, moraju paziti da ih se ne optuži za uhljebljivanje stranačkih kadrova«.

Našao se, eto, netko da u ovoj zemlji gdje je uhljebljivanje po političkoj liniji jedina konstanta politike zapošljavanja podigne svoj glas protiv »tih priča o kadroviranju« koje političare toliko opterećuju da, evo, »svi počinju bježati od toga«. Našao se politički dužnosnik dovoljno hrabar da kaže kako »treba raspisati natječaj i omogućiti Željku Šimuncu da se kao i svatko drugi natječe za posao«, da se ustoboči pred medijima i javno obeća da će biti prvi koji će se zauzeti za to da se problem bivšeg dožupana riješi. Šteta što nije otišao i korak dalje pa odmah otkrio u kojoj će firmi biti raspisan natječaj za jednog izvršitelja poslova na radnom mjestu Željka Šimunca i hoće li uvjet za zapošljavanje biti višegodišnje iskustvo na radnim poslovima i zadacima dožupana šibensko-kninskog.

T ime bi šibenski župan dao punu težinu svojim riječima: »Kakvu to poruku šaljemo ostalima ovim primjerom: da bježe od politike glavom bez obzira, jer kad ih politika potroši, mogu lako završiti na ulici?! To ne smijemo dopustiti!« I time bi ljudima takve sorte bilo još jasnije nego do sada da u politiku trebaju bježati glavom bez ikakvog obzira prema onima što na ulici završavaju samo zato što se nisu na vrijeme sjetili da bi mogli završiti u politici.

Zemlja u kojoj vlada ta županska maksima da na burzi rada smiju završiti svi osim političara i gdje ljude od tavorenja na birou može spasiti samo stranačka iskaznica nije – da parafraziram njezina aktualnog premijera – socijalno slučajna država. To i nije država nego jedan žalosni i bešćutni asocijalni slučaj.

feral / novilist.hr; Predrag Lucić /