U priopćenju predsjednik GO HDZ-a Knin kritizira aktualnu županijsku administracija prozivajući ih za netransparentne i subjektivne upravljačke politike, s posebnim naglaskom na obračun s, kako navode, nepodobnima putem petljanja po Statutima ustanova.
Navodi kako je problem nastao prilikom pokušaja smjene tri ili četiri osobe u kninskoj bolnici koje nisu po volji aktualne gradske vlasti u Kninu i Županijske u Šibeniku. Iako je kninska bolnica u skladu sa zakonom imala pomoćnike ravnatelja, županijska administracija je pokušala smijeniti kninske pomoćnike ravnateljice. Predsjednik GO HDZ-a Knin smatra da bi se umjesto petljanja po Statutima trebalo usmjeriti na organizaciju posla i kontrolu potrošnog materijala i prekovremenih sati kako bi se ostvarile stvarne uštede.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Quod licet Iovi, non licet bovi” kaže jedna mudra poslovica još iz doba starih Rimljana što u prijevodu znači: “Što je dozvoljeno Jupiteru, nije dozvoljeno volu“. Uz ovu poslovicu koja opisuje duple standarde, odnosno radnje koje su nekome dozvoljene, a drugome jednakome nisu, može se u kratkim crtama pojasniti sva netransparentna i vrlo subjektivna upravljačka politika aktualne županijske administracije kojoj bih dodao još jednu karakteristiku, a to je obračun s nepodobnima putem petljanja po Statutima ustanova. Da bih vas lakše uveo u sadržaj svoje rasprave idemo korak po korak. Statut kninske bolnice nespretno se pokušao revidirati još prije godinu dana i tada je neslavno propao. Još tada je cijela svrha izmjene Statuta bila samo da bi se “skinula glava” tri ili četiri osobe koje nisu po volji aktualne gradske vlasti u Kninu i Županijske u Šibeniku. Mudrim promišljanjem dijela pozicije ta nekorektna odluka Upravnog vijeća kninske bolnice nije prošla i na tragu toga pozivam sve vas u Skupštini da prosudite ljudski i bez „političarenja“, a ponajmanje na osnovu očitih animoziteta na osobnoj razini vješto upakiranih u tzv. boljitak i financijsko blagostanje kninske bolnice .
Dosadašnji i novi Zakon o zdravstvu jasno kaže da opće bolnice mogu imati uz pomoćnika za kvalitetu i pomoćnike ravnatelja za još tri kategorije, a to su ekonomska, pravna pitanja i sestrinstvo. Tu zakonsku blagodat su jednako iskoristile i kninska i šibenska bolnica i tu nije ništa sporno. Pojednostavljeno, i šibenska i kninska bolnica trenutno imaju i zamjenika ravnatelja i četiri pomoćnika ravnatelja. Upravljačka struktura Županije je pod geslom financijske renesanse i prošle godine pokušala smijeniti kninske pomoćnike ravnateljice, a da se istovremeno tako nešto u istoj po statusu – dakle općoj bolnici u Šibeniku nije niti pomišljalo. E sada, kako vrag uvijek leži u detalju, više je nego očito da su tri kninska imena nešto što jako žulja Grad Knin i Županiju, pa se u godini kada u Hrvatskoj dolazi do velikih reformi zdravstva u smislu promjene upravljačke strukture općih bolnica, i dalje se “upire” ako treba i glavom kroz zid da bi se odradile navedene tri ili četiri smjene koje, pazite sad, donose enormnu uštedu od 0,1 ili 0,2 posto izvornog proračuna bolnice. Ovo je situacija gdje se zbog neznanja, ali i površnosti od stabla ne vidi šuma. Svatko tko ima imalo znanja o kvalitetnom vođenju zdravstvenog sustava i zdravstvenih ustanova, dobro zna da se najveće uštede (10 i više posto proračuna) rade dobrom organizacijom posla i kontrolom potrošnog materijala i prekovremenih sati, kao i uvođenjem novih i modernijih (odnosno bolje plaćenih) dijagnostičko-terapijskih postupaka.
U prilog svemu izrečenom došla je i službena predstavka Komore medicinskih sestara u kojoj je izričito naglašeno da je nasušna potreba kvalitetnog upravljanja bolnicom postojanje pomoćnika za sestrinstvo. Zbog svih ovih razloga nadam se da promjena Statuta kninske bolnice neće proći, a osnovne smjernice za neusvajanje bi trebale biti: 1. petljanje po Statutu nekoliko mjeseci prije promjene Uprave bolnice i 2. izreka s početka rasprave – “quod licet Iovi, non licet bovi” odnosno ako se ušteda radi u kninskoj, zašto se ne radi i u šibenskoj bolnici – odgovor se nameće sam po sebi.
Da sve ne bi prošlo u „suhoparnom“ političkom revanšizmu, pobrinuo se neimenovani isporučitelj, upotpunivši ovaj hladni siječanj s vrućom dozom nečega što se zove „svetosavski nacionalizam“. Da neupućenim čitateljima bude stvar jasnija, riječ je o događaju koji se odvio 31. siječnja 2023. godine iza 18 sati u sklopu vjerske emisije za pravoslavne vjernike. Sve bi to možda i prošlo “ispod radara”, da nije nekoliko poziva uzrujanih građana napomenulo da se na Radio Kninu pušta nekakva glazba u kojoj se spominje “Krajina” i “Srpstvo” i nije trebalo dugo pa da cijeli glazbeni uradak, koji je pušten u eteru Radio Knina, dobije i ime i prezime autora. Nikolaj Velimirović po pisanju Wikipedije spada u red jednog od najobrazovanijih svećenika Srpske pravoslavne crkve, međutim čitajući njegov životopis, nema teksta na internetu a da se ne spominje da je riječ o jednom od začetnika tzv. Svetosavskog nacionalizma, čija je suština sadržana u rečenici: jedan narod, jedne religije, u jednoj državi. Napominje se da se radi o kršćanskom teologu, vrlo nadarenom govorniku ali isto tako i srpsko-nacionalističkom ideologu. Nadalje piše da je srpski episkop Nikolaj tijekom 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća imao popriličan broj antisemitskih tekstova, a riječ je i o čovjeku koji je usko vezivan uz srpskog profašističkog političara Dimitrija Ljotića, a krajem 2. svjetskog rata u Sloveniji je blagoslivljao i ratne zločince Dobroslava Jevđevića i Momčila Đujića. Središnje mjesto u Velimirovićevim razmišljanjima činila je kritika humanizma, europske civilizacije, materijalističkog duha i sl. O Europi je razmišljao i pisao kao o velikom zlu kojega se treba čuvati, i prezirao je njenu kulturu, znanost, naprednost. Episkop Nikolaj je bio duboko očaran srpskom prošlošću iz razdoblja Nemanjića, pa je ona, po njemu, trebala biti i paradigma nove srpske stvarnosti.
Ne bih puno duljio o liku i djelu episkopa Nikolaja, samo ću još napomenuti da je isti umro u emigraciji u SAD-u, a njegova rehabilitacija se poklapa s jačanjem velikosrpske ideologije u drugoj polovici 80-ih godina prošlog stoljeća. Da stvar bude zanimljivija, 2003. godine Srpska pravoslavna crkva ga je proglasila svecem. Moja namjera u svemu ovom nije niti kritika niti analitika lika i djela sv. Nikolaja, jer njegov životopis, a i izričaj govore više od tisuća riječi. Također mi nije niti namjera prozivati dostavljača spornog CD-a, on je probao i uspjelo mu je, ali svakako želim ukazati na nedozvoljivu aljkavost, da ne kažem indolenciju, upravljačke strukture na Radio Kninu. Apsolutno je nedopustivo da se u eter hrvatskog (dakle državnog) radija i to u Kninu, jednom od simbola Domovinskog rata i krvlju izborene slobode, pušta zvučni materijal kojeg se nitko nije potrudio prethodno preslušati i vidjeti da li je taj materijal podoban slušateljima Radio Knina i promeće li se u tekstovima ili pjesmama nešto što nije primjereno po zakonu, moralu ili etici. Ne znam što bi moglo biti sljedeće, kako je počela godina, ne bi me čudilo ni da se s You tube-a pusti pjevušenje prigodne pjesmice svećenika Porfirija u Čikagu ili nešto slično. Jedno je sigurno, a to je da je kojim slučajem umjesto Šegrta Hlapića na HRT-u pušten sado-mazo pornić u punom trajanju, sigurno bi bilo ostavki barem odgovornog urednika, ako ne i ravnatelja. Od Domovinskog rata je prošlo već skoro 30 godina i nasušna je potreba da se nacionalističke ideologije, pa bile one umotane i u celofan klerikalizma, napokon udalje i od očiju i od ušiju građana Knina. Mislim da naš grad to zaslužuje, mislim da to ovi građani zaslužuju, nebitno koje dobi, spola, vjere ili nacionalnosti bili. Zahvaljujući mudroj politici uključivosti i zajedništva, postali smo sastavni dio Nikolaju toliko mrske Europe, imamo od ove godine i europsku valutu u upotrebi, građani se vode egzistencijskim problemima i samo zajedništvom, suživotom i solidarnošću, ovaj grad se može suočiti sa svim izazovima modernog društva, ali i izazovima ideologija čiji je rok trajanja već odavno istekao.
S poštovanjem,
Predsjednik GO HDZ-a Knin:
Robert Marić, mr.sc.dr.med.dent.
