Danas se u cijelom svijetu obilježava Dan osoba s invaliditetom. Povodom tog dana je Udruga SV. Bartolomej iz Knina održala konferenciju za tisak s ciljem osvještavanja za ovaj problem i predstavljanja projekta „Zajedno u život“ iz europskih socijalnih fondova.

Udruga postoji već 16 godina, radi na dvije lokacije, a trenutno ima čak 321 člana. Najveći obim posla je u poludnevnom boravku gdje redovito dolazi šezdesetak djece i radi devet djelatnika. O tome što sve Udruga radi i kome pomaže trebalo bi pisati posebno, što ćemo drugi put i učiniti.

Predsjednik Udruge Josip Blažević je govorio o zakonskoj regulativi koja je u našoj zemlji vrlo dobra. No, kao i sa puno drugih stvari problem je u primjeni zakona. Zakonodavac je obvezao za sve ustanove ugradnju elemenata pristupačnosti radi maksimalne pokretljivosti osoba s invaliditetom, što se u Hrvatskoj ispoštuje vrlo rijetko pa se čak za pojedine lokalitete čini da su protuzakonito dobili uporabne dozvole.  Kao primjer naveo je Getaldićevu i Tomislavovu ulicu.

Projekt „Zajedno u život“ zapošljava 8 osoba iz teško zapošljive kategorije (starijih od 45 godina), uključuje i 8 asistenata.

Posebno je zanimljivo bilo čuti gospođu Jelicu Đujić koja je dobila asistenta. Na pitanje koliko joj znači odgovara: „Meni je ovo skoro pa novi život. Nakon što sam ga rodila i uočila teškoće sve sam morala činiti sama. Nije nikoga bilo tko bi mi mogao pomoći ili me savjetovati. Išla sam doktorima, ali sve sam morala sama. Nisam ga htjela odvajati od kuće i došlo je vrijeme za polazak u školu. Htjeli su ga poslati u ustanovu (COO Šubićevac, op.a.), ali ja nisam dopuštala da se razdvojimo. Cijeli svoj život je usmjerila napretku svog djeteta. Međutim, zasitili smo se jedno drugoga, i nasreću osnovana je Udruga, a dobivanje asistentice je promijenilo život na bolje svima. Moje dijete je presretno s asistenticom. Ja sam se i razbolila zbog brige – obična upala uha se razvila u tumor jer nisam imala vremena izliječiti običnu upalu.“

Treba napomenuti da je važnost ove Udruge neizmjerna jer pomaže kategorijama ljudi kojima nitko drugi ne može ili često nema volje pomoći. Na ostalim građanima Knina je da osvijeste njihovo prisustvo.

Na kraju se sjetih kad je osoba koja nije invalid parkirala na invalidsko mjesto, osoba s invaliditetom je samo napisala – „kad si mi već uzeo parkirno mjesto, hoćeš li uzeti i moj invaliditet?“

J.L.T.