U poplavi očekivanja tko s kim koalira i tko koga izdaje, oko nas se događaju stvari koje su drugačije. Što čovjek više gleda naše političare shvaća koliko su prolazni. No, pokraj njih se nalaze ljudi, djeca koji su isključivo svojim radom i trudom postigli nešto u svom životu. A kad je to nešto već sa 15 godina, onda stvari dobivaju na važnosti.

Već smo na portalu predstavili tada samo talentiranu djevojčicu , a sada svjetsku prvakinju, a sad ćemo predstaviti nekog tko također ima kapaciteta za ostaviti trag u ovom sportu, a s druge strane šalje dobru sliku o gradu Kninu. To je osvajačica europske medalje za juniorke Ana Džanan.

O sebi:

Ja sam Ana, imam 15 godina i idem u 1.b razred srednje ekonomske škole. Tea kwon doe mi je i sport kojim se bavim i hobi i okupira većinu mog slobodnog vremena. Ono malo što ostane, provedem s prijateljima i učim.

O treninzima:

Počela sam trenirati sa 5 godina. Dok sam bila mlađa ponekad mi se dogodilo da razmišljam o odustajanju zbog napora, ali kako odrastam, idem na natjecanja te osvajam medalje – motivacija je sve veća i mislim da nema šansi da ne idem dalje ili da odustanem. Prvu medalju sam osvojila 2009. godine i nemam namjeru prestati osvajati.

Uloga roditelja i trenera:

Naravno, i jedno i drugo su jako važni. Roditelji se jako trude, ulažu u mene i vrijeme i novac, te mi jako pomažu. Oni imaju veliki udio u tome zašto sam tu gdje jesam. Uvijek su uz  mene, uvijek je podrška velika i znam da će ostati takva. A trener? Bodri me i kad je najteže, ne dopušta mi da odustanem, tvrdoglavo ide naprijed (op.a. isto smo čuli i od Matee što se vidi na rezultatima). Naučio me je (u kompletu s trenericom) svemu što znam i beskrajno sam mu zahvalna na tome.

Budućnost:

Tek sam prvi razred srednje škole, razmišljam o studiranju, ali još nisam sigurna što. U biti, ne znam još gdje se vidim za 15-20 godina, čak ne znam ni hoću li biti u sportu.

Budući sportski planovi:

Imam jednu sreću, jer rijetki imaju priliku imati sparing sa prvakom svijeta. Dobro, nekad to i osjetim na kostima, ali mi Matea pomaže i daje mi savjete iskusnog sportaša. Posebno je treba pohvaliti jer daje podršku svim mladima u klubu. Slijedeće 2016. Želim biti još uspješnija, a krajnji cilj kao i svakom sportašu – Olimpijske igre!

Plasman na olimpijske igre bi bio grandiozan uspjeh jednog sportaša iz ovako male zemlje, u uvjetima u kojima rade. Zato, već ovo je vrijedno divljenja kako za Anu, tako i za Mateu, pa im objema želimo da odu ne Olimpijske igre i gledamo „onu našu malu“ u prijenosu sa Olimpijskih igara.

Ž.T.