Prvorazredni hrvatski dobrotvor, mecena mnogih gradova i općina, najširokogrudniji kum u Hrvata, zagrebački gradonačelnik u petom mandatu, Milan Bandić, golem novac zagrebačkog gradskog proračuna investirao je u popularizaciju svoga lika i djela. Dijelio je taj poput Djeda Mraza šakom i kapom gdje god je stigao, gdje su ga noge nosile i domaćini pozivali.U Kninu je osobito rado viđen gost bio, jer je ovdje često darove donosio.
Iako je „hrvatski kraljevski grad“ Knin od Oluje do današnjih dana ostao lojalan HDZ-u i desnoj političkoj opciji, nisu im nimalo smetali zagrebački „poklon paketi“, pa i dok su bili u crvenoj ambalaži. Knin i Zagreb, Josipa Rimac i Milan Bandić, voljeli su se javno. I dugotrajno. Dobri duh našega „Miće nacionale“ Kninu je davao nesebično i predano. Od udžbenika za osnovnoškolce, obuće za najpotrebitiju djecu, informatičke opreme, do zelenila za javne gradske površine ili novčane pomoći, nimalo tričavih 100 tisuća kuna u prigodi 10. obljetnice Oluje. Svojedobno je kninska gradonačelnica riskirala nemilost stranačke šefice, tada premijerke Jadranke Kosor, kada je u prigodi proslave Oluje prednost dala Milanu Bandiću, a prvu ministricu u Vladi darivala brošem počasne građanke Knina, koji joj je ova demonstrativno vratila. Ali, nikada Jadranka Kosor u Kninu nije bila ni sjena velikog dobrotvora Milana Bandića…
U Knin je sa zagrebačkim poteštatom u jednoj od njegovih posjeta stiglo i specijalno vozilo za odvoz otpada koje je donirano gradskom komunalnom poduzeću. Kninskoj bolnici Hrvatski ponos iz metropole je, preko Centra za vozila Hrvatske , stiglo i pet uređaja u vrijednosti od gotovo 600 tisuća kuna- ultrazvučni uređaj s kontinuiranim praćenjem doplera, aspirator, perfuzor i dva kompleta višekratnih ampula s maskicama. No, kruna svih zagrebačkih poklona Zvonimirovom gradu kojeg je Bandić rado pohodio, svakako je vodoskok na Trgu Ante Stračevića. Nalik onim „bljeskalicama“ iz Mesničke…
Gradu koji je s mukom prolazio postratnu tranziciju, demografsko i gospodarsko restrukturiranje, obnovu porušenih i spaljenih srpskih kuća, zbrinjavanje doseljenih Hrvata, nezaposlenost i manjak investicijske aktivnosti, Milan Bandić je , i ne pitajući Zagrepčane što o tome misle, darovao- vodoskok! Bilo je to 2006., a projekt je stajao 4,6 milijuna kuna!
U gradu koji tada nije imao gotovo ništa, bila je to nevjerojatno bahata, drska donacija , gotovo crnohumorna, a besumnje eklatantni domoljubno- politički kič. Zagreb je Kninu itekako mogao pomoći. Ali ne iluzijom vodene raskoši koja sugerira da je sve drugo odavno riješeno, nego investiranjem u infrastrukturu, u stvaranje pretpostavki za gospodarski razvoj, za zapošljavanje, za napredak.
No, tko bi to vidio“na prvu“? Tko bi znao da je Milan Bandić pomogao gospodarskom oporavku „kraljevskog grada“? A kad prođete središnjim kninskim trgom, i vjetar do vas donese vodenu prašinu sa „zagrebačke fontane“ , učas će vam proletjeti misao kako je to Bandićev dar. Nije važno što je bezmalo pet milijuna ulupano u vodoskok koji jedva da je mjesec dana bio ispravan, a i sada radi s pola „kapaciteta“, bitno je da se vidi, da zamagljuje pogled, da izaziva zahvalnost malog čovjeka spram velikog donatora. Tuđim novcem, dakako. Onim, zagrebačkih poreznih obveznika. Koji je otišao u tisuće i tisuće vodenih kapljica, od kojih nitko nema koristi. Sada više čak ni Bandić…
Davorka Blažević, tris.com.hr
