Dostojevski svojedobno reče da je psihologija batina s dva kraja. Utoliko bi javnost i medijalnost bila batina s dva kraja. Jednim te krajem miluje, ali ti može donijeti i prokletstvo.
Uzmimo najdrastičniji slučaj, onaj Johna Lennona. Njega je pred zgradom gdje je živio u New Yorku 1980. pištoljem ubio neki luđak. Zašto? Nikada nije objasnio javnosti. Lennon je bio glazbeni mega-star, bogat, obožavan, slavljen, cijenjen. Posljedica slave je i to apsurdno ubojstvo. John je mogao odabrati put anonimnosti. Biti recimo radnik u liverpulskoj pošti. Danas bi bio umirovljenik od sedamdeset i nešto. Svijet za njega ne bi znao. Psiholozi ponekad tumače da javne osobe imaju narcisoidni poremećaj, pa čak i pate od manije veličine. Ali priznaju da kada se te osobine ujedine s talentom, vizijom ili upornošću, takvi mijenjaju povijest svijeta. No, biti slavan, bogat ili moćan nije uvijek jednostavno. Pišu im, telefoniraju, čekaju ih pred domom gdje žive, političare gađaju jajima i ponekad urlaju za njima i sipaju uvrede. Ima duševno nuravnoteženih ljudi koji u tome nemaju mjeru.Nikada im dosta kačenja za poznate slavne ili moćne. Ima još gorih, onih koji bi novac. Takvi su spremni oteti dijete bogatog i slavnog radi otkpunine.
Mučan dojam
Ovdje govorimo o svjetskim zvijezdama ili političkim moćnicima koji ne mogu otići u restoran, kino, kazalište, a da ih ne prate tjelohranitelji. U nas je situacija malo jednostavnija jer je i medijska slava manja, ali to je ipak to. Onoga trenutka kad si javna osoba si i javna svojina. Propitkuju tvoj život, odjeću, moralnost, svatko si uzima za pravo da procjenjuje. Ponekad dobrohotno, a ponekad uvredljivo i neuravnoteženo.
Utoliko ministar Mihael Zmajlović mora znati da više nije onaj Mihael iz Jastrebarskog. Njegovi postupci se propitkuju. To je učinila kolegica Danka Derifaj koja je u svom tv prilogu otkrila da njegovi roditelji posluju s gradskim poduzećima koji se financiraju iz proračuna. Današnji gradonačelnik Jastrebarskog ministrov je kum. Roditelji su se javili na javni natječaj. To nije zabranjeno niti je kriminal. Ali se ipak, logično je, postavilo pitanje moralne dimenzije cijele priče. Nisu li ministrovi roditelji u Jastrebarskom dobili poslove zato što im je sin politički moćnik i bivši visoki funkcionar u tome gradu?
Ministar nije shvatio da je javna osobe, nego je krenuo preko svoje glasnogovornice u napad na novinarku optužujući je za neprofesionalizam. I to jest cijelo vrijeme problem naših političara. Kada im se nešto ne sviđa, postanu svađalice, neugodni, agresivni, neki čak vrijeđaju i psuju. Budući da nisam vidio prilog, neću suditi. Ali ako je bilo ičega spornog, ministar i njegova glasnogovrnica trebali su mirno, uljuđeno, sabrano, dati argumente i završiti priču. Jer ovako ostaje mučan dojam da netko može, samo zato što mu se nešto ne sviđa, uglednog i nagrađivanog novinara iz pozicije moći proglasiti neznalicom. Argumente na sunce gopodine ministre. Istinom se, ako je ima, ipak najlakše pobija neistina.
feral / objektiv.hr; Gordan Stojić /
