Termoelektrana Tuzla, termoelektrana Gacko, termoelektrana Obilićevo, termoelektrana Obrenovac i 26% hidroelektrane Đerdap. Što je zajedničko ovim elektranama, osim što proizvode električnu struju?
Jedna naoko nebitna sitnica – ne nalaze se u Hrvatskoj, ali je njihov suvlasnik HEP. Kao što je HEP suvlasnik i NE Krško. Istina je kako su nam Slovenci prije nekoliko godina zamračili kojih 200 milijuna dolara neisporukom našeg dijela struje, ali nakon te krađe na koju je hrvatska vlast zatvorila oči, uglavnom poštuju ugovore i isporučuju nam naš dio struje. Međutim, iz Srbije, Republike Srpske, Federacije BiH, Kosova, gdje se nalaze HEP-ove elektrane, već 24 godine nismo dobili struje niti za napuniti jedan mobitel.
Da je to istina, govori i odgovor Vlade na zastupničko pitanje zastupnice Mirele Holy u kojem ona pita od koga, po kojoj cijeni i koliko struje Hrvatska kupuje u inozemstvu. Ovdje je kompletan odgovor:http://www.croenergo.eu/1219.aspx. Navodi se koliko struje Hrvatska proizvodi, koliko i od koga je kupuje po tržišnim cijenama. Nema niti riječi o tomu da Hrvatska dobija na osnovi suvlasništva u elektranama izvan Hrvatske i jedan jedini kWh struje!
” Zbog predratnih ulaganja Hrvatske elektroprivrede u termoelektrane Obrenovac i Gacko na područjima Republike Srbije i Bosne i Hercegovine, Srbija trenutačno duguje 32 teravatsata električne energije, a Republika Srpska 11 teravatsati. To je dug veći od ukupne dvogodišnje potrošnje električne energije Hrvatske”. http://www.nacional.hr/clanak/43529/srbi-duguju-rh-40-teravatsati-struje
Budući da je ovo podatak iz 2008., to znači da nam Srbija i BiH danas duguju oko 57 TWh ili onoliko koliko cijela Hrvatska potroši u tri i pol godine. Kad se ti podaci nakite izrazima tipa “sukcesija”, “neriješeni problemi između država”, “stabilnost u regiji”, onda lako previdimo kako se radi o novcu, a skoro nikako nismo u stanju dovesti te podatke u vezu s porezima s kojima nas Vlada pritišće, u vezu s cijenom struje koju plaćamo, u vezu s rastom zaduženosti, ovrhama. Mada su u izravnoj vezi s tim.
Srbija i BiH ostvaruju zavidne profite u prodaji električne energije u inozemstvo. Jedno od tih inozemstava je i Hrvatska. Nama prodaju naše, po “tržišnim cijenama” kako tvrdi naša Vlada. Od lopova otkupljujemo svoje. Po “tržišnim cijenama”, bez popusta.
Ozbiljne države uključe sve svoje snage u obrani imovine vlastitih poduzeća i vlastitih građana. Ne i Hrvatska. Naša ministrica vanjskih poslova odlazi u Beograd i tamo nešto unjka, afektira, predsjednik se bavi udžbenicima i trivijalijama. Struju nitko ne spominje. Nitko u Hrvatskoj, ni jedan vladin dužnosnik, niti jedna od bezbroj agencija koje je formirala Vlada za uhljebljivanje parazitskog soja, ne vodi računa o tim dugovanjima. Kad bismo rekli kako je to skandalozno, bilo bi premalo. To je utuživo!
Ako na osnovu predratnih ulaganja u NE Krško iz te elektrane dobijamo svoj dio struje, zašto na osnovu istih predratnih ulaganja ne dobijamo svoj dio struje iz Srbije i BiH?
Ako bismo mogli i razumjeti hrvatsku slabost tijekom rata i poraća, pa opet tijekom pregovaranja o ulasku u EU, zašto danas, kao članica EU ne koristimo svoju poziciju i ne tražimo svoju imovinu? Riječ je basnoslovnim iznosima u eurima!
No, nije riječ samo o elektranama. INA je u Srbiji imala oko 150 benzinskih postaja. Srbija je tu imovinu otela, formirala “preduzeće” Beopetrol, a onda prodala 79,5% dionica tog poduzeća za 210 milijuna eura ruskom Lukoilu. U Srpskoj, srpskom entitetu u BiH su također oteli INA-inu imovinu i formirali i tamo “preduzeće” Krajinapetrol. Ta imovina se sastoji od 14 benzinskih postaja, upravne zgrade, naftnog terminala u Dervišima i skladišta ukapljenog naftnog plina u Ramićima kod Banje Luke. Dodik sad to prodaje kao svoje. http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzista/krajinapetrol-milorad-dodik-na-bubanj-stavio-ini-oduzetu-imovinu-509466.
S jedne strane prodavati stanovništvu priče o energetskoj ovisnosti i potrebi gradnje termoelektrana, a s druge strane ne poduzimati ništa kako bi došli u posjed već postojećih vlastitih termoelektrana čime bi se ta neovisnost i postigla, nije samo licemjerno, već i kriminalno.
Stoga podržavam Pločane u njihovom protivljenju gradnji termoelektrane na ugljen. Kad Vlada RH iskoristi i zadnju mogućnost povrata vlastite imovine, onda tek možemo razmišljati o gradnji novih elektrana.
I iz ovog primjera se nameće očiti zaključak: nužnost raščišćavanja kriminalnih radnji u prošlosti što nam omogućuje zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva. Nije moguće da je dr. Ivo Sanader jedini ratni profiter u Hrvatskoj, piše večernji.hr.
feral
