U otvorenom pismu predsjednik splitske HVIDRA-e Marijo Tomasović osvrnuo se na nedavnu tragediju u Vodicama u kojoj je, upravo na Dan hrvatskih branitelja 49-godišnji hrvatski branitelj Željko Knežević, obučen u ratnu odoru aktivirao bombu i oduzeo si život.
Predsjednik splitske HVIDRA-e brže od Davida Caruse uspio je locirati i identificirati pravog krivca za smrt hrvatskog branitelja. Krivi su oni koje nije briga za hrvatske branitelje, a to su aktualne hrvatske institucije počevši od predsjednika Josipovića, premijera Milanovića pa do ministra Matića, poručuje svojim suborcima Marijo Tomasović.
Za smrt hrvatskog branitelja Željka kao i za smrti svih branitelja koji su iz nekih razloga podigli ruku na sebe krive su isključivo komunjare, kukurikavci ili nenarodna vlast , glasi javna presuda predsjednika splitske HVIDRA-e, ujedno i predsjednika ogranka HDZ-a Visoka u Splitu, koju bi zasigurno potpisali i njegovi stranački šefovi Đakić i Karamarko. Možda će Marijo dočekati dan kada će zahvaljujući svom javnom prozivanju kukurikavaca koji su bez predumišljaja pobili više stotina hrvatskih branitelja, sjesti u fotelju pomoćnika ministra hrvatskih branitelja ili barem savjetnika u istom ministarstvu.
A do tog trenutka, predsjednik splitske HVIDRA-e braniteljima savjetuje da u besanim noćima mole krunicu i pričekaju da na vlast dođu oni koji ne ubijaju hrvatske branitelje. Neka pričekaju one koji ih vole. A ljubav prema braniteljima gaji , zna se, jedino stranka kojoj pripada tekstopisac i predsjednik splitske HVIDRA-e.
Za našeg Marija rat i dalje traje, premda je informativno-politički djelatnik svoju udobnu i sigurnu fotelju iz ratnog ureda zamjenio za još bolju, mirnodopsku i svakako financijski kudikamo unosniju stranačku fotelju iz koje „gine“ u borbi protiv pijetlova, kokoški i svih vrsta peradi, nastojeći steći čim veće simpatije i naklonost svojih zapovjednika.
Nažalost, Marijo se u svom stranačkom politikanstvu nije udostojio prisjetiti i odati počast branitelju koji ima svoje ime i prezime. Časno i na ponos njegovim sinovima.
Jer, skromni, pošteni i časni hrvatski branitelj Željko iza sebe je u najvećoj tuzi ostavio suprugu i dva sina. Željko nije sjedio u kancelariji, već je na prvim crtama bojišta ranjen na Velikoj Glavi, najtežem položaju u skradinskom zaleđu. Ranjeni hrvatski branitelj nije zatražio mirovinu već je radio na benzinskoj pumpi u Vodicama kako bi svojoj obitelji priuštio kakav-takav život u domovini koju je u rovovima, gotovo pet godina branio i oslobađao s puškom u ruci.
Nitko na svijetu nije mogao biti sretniji od hrvatskih branitelja, među kojima je svakako i Željko kada je 05.kolovoza 1995.godine. Hrvatska konačno ostvarila svoj petogodišnji san.
No, toga dana niti Željko niti brojni hrvatski branitelji nisu „niti u snu“ pomišljali kako će cijela vojska ljudi koji u svom životu nisu vidjeli niti puške a kamoli rata dobiti vojna odličja, državne stanove, visoke časničke činove i još više mirovine.
Nije očekivao kako će „Munchen bojna“ kadrovirana HDZ-om postati najjača hrvatska posljeratna divizija, sastavljena od nebrojenih stožera branitelja s zagarantiranim mirovinama od desetak tisuća kuna.
Željka rat nije slomio, no slomila ga je nepravda teška poput Dinare i Svilaje, nepravda poput one u kojoj suprug jedne Marijeve stranačke „uglednice“ bez ijednog dana rata iznenada postaje „najveći“ hrvatski branitelj , te za svoj doprinos u ratu od države dobiva na poklon odličan posao i tisuću kvadrata milijunski vrijednih nekretnina, dok se ranjeni branitelj Željko sa suprugom i dva sina „stišće“ u skromnom podstanarskom stanu.
Možda je pošteni branitelj Željko uvidio da za njega i njemu slične kao i njihovu djecu nema velike nade nakon izjave Olivera Ojdanića, uglednog HDZ-ovca i donedavnog ravnatelja bolnice „Hrvatski ponos“ nakon što je bez suglasnosti i bez natječaja pozapošljavao u kninskoj bolnici četrdesetak stranačkih uhljeba: „ A što ako bi se na natječaj javio branitelj ili dijete poginulog branitelja? Onda bih morao dati otkaz već zaposlenim!“
Možebiti da se u Željku prelomilo kada je nedavno u novinama pročitao članak o još jednom branitelju i invalidu „Munchen divizije“ , koji je zasad bez sankcija, kao predsjednik tipične „domoljubne“ braniteljske udruge kakvih u lijepo našoj ima na tisuće, od države i od branitelja utajio višemilijunske iznose. Da je kojim slučajem naš branitelj Željko dobio za pripomoć barem mali djelić od utajenih milijuna, danas bi vjerojatno sa svojom obitelji čekao rješavanje svoje zaslužene mirovine.
Feral News, N.G. , hrv.branitelj
