Svrab (scabies, šuga) često se naziva i sirotinjskom bolešću Osim sporadičnih slučajeva, ponekad se javlja i epidemijski – najčešće nakon neke elementarne katastrofe, ratova …
U razvijenim i bogatim državama ova bolest je već desetljećima iščezla. No, kako mediji javljaju u BiH je svrab dostigao razmjere epidemije, sa brojem oboljelih koji se računa u tisućama.
Krajem listopada 2013. U Dugom Selu kraj Zagreba zabilježena je zaraza scabiesom desetak obitelji.
U Kninu zasad nema prijava oboljenja sa scabiesom, kažu nam iz kninskog Doma zdravlja, a nadamo se da će tako i ostati.
[box type=”shadow” align=”alignleft” width=”3″ ]Glavni simptomi svraba su intenzivan svrbež (posebice noću) te pojava crvenog osipa na mjestima koja se grebu. Smatra se da do tih simptoma dovodi imunološki potaknuta reakcija tijela domaćina na bjelančevine grinja. Gravidne ženke ulaze u vanjski sloj epidermisa kože, tzv. rožnati sloj, gdje stvaraju kanaliće u koje liježu jajašca. Jajašca se u idućih nekoliko dana razvijaju u larve, a nakon toga nastaju odrasli oblici koji mogu živjeti 3 do 4 tjedna u koži domaćina. Nepravodobnim liječenjem ženke grinja nastavljaju s lijeganjem jajašaca, pa se cijeli razvojni ciklus (uz pojavu karakterističnih simptoma) može ponavljati.
Liječenje (kreme i losioni) je jednostavno i učinkovito, no treba pripaziti na prevenciju ponovne zaraze.
Zato je vrlo važno dan nakon početka terapije oprati u vrućoj vodi svu odjeću, posteljinu i ručnike koji su bili u uporabi posljednjih nekoliko dana te postupak ponoviti nakon tjedan dana. Predmete koji se ne mogu prati trebalo bi odnijeti na kemijsko čišćenje ili iz zatvoriti u plastične vrećice na tjedan dana. Tepihe i presvučeni namještaj savjetuje se usisati, a vrećice iz usisavača odmah odbaciti. Također, u sprječavanju ponovne zaraze nužno je da se svi članovi obitelji i spolni partneri (čak i ako nemaju nikakvih simptoma infekcije) istodobno liječe. Kućni ljubimci ne zahtijevaju liječenje.[/box]
