Veliku svetkovinu TIJELOVO, u katoliĉkom kalendaru, slavimo u ĉetvrtak nakon Presvetoga

Trojstva. Pun naziv te svetkovine zapravo je: Presveto Tijelo i Krv Kristova. Na Tijelovo

Crkva se zaustavlja na misteriju Velikog ĉetvrtka, osobito na misteriju Svete ili Posljednje

veĉere. Isus se tu poklanja svojima, cijeloj svojoj Crkvi, kao zalogaj KRUHA i gutljaj PIĆA.

Isus poklanja, grešnim ljudima, svoje TIJELO – kao kruh i svoju KRV – kao piće. Eto, zašto

naziv Tijelovo!

U priĉesti Krist ostvaruje s nama zajedništvo – između sebe i nas, svoga nebeskoga Oca i Duha Svetoga, a također i zajedništvo svih vjernika u Crkvi. Dajući sebe u zalogaju svetoga kruha, on i nas želi  „pretvoriti“ u sebe: da postanemo, jedan drugomu, jedni drugima kao „zalogaj kruha.“ U tom istom daru kruha i vina, Isus ostvaruje i obnavlja žrtvu na križu, koju je, u razlomljenom kruhu i razdijeljenom vinu, naznaĉio već na Svetoj veĉeri. U tom istom daru Isus Krist ostvaruje, za svaki novi trenutak Crkve, svoju čudesnu prisutnost i blizinu.

Na Tijelovo Crkva i vjernici, izlaze na ulicu, u procesiju. U tijelovskoj procesiji pronosimo Sveti sakrament svojim gradom i selom: kroz mjesto gdje živimo, radimo, trpimo, veselimo se i tugujemo. Pronosim Sveti sakrament kroz cijeli svemir. Crkva mu je ‘podnebesje,’ Oltar je snaga, a Tamjan, miris što se nebu diže.

Krist u euharistiji povezuje sve nas: i one koji slave i one koji traže i one koji su blizu Isusu i

one koji su daleko. Euharistija je posred svijeta, za preobrazbu svijeta – svih nas. Preobrazbu

koja nas ĉini svjedocima i misionarima ĉije poslanje poĉinje kad na poklik „Idite u miru!“

odgovorimo „Bogu hvala!“ Bogu hvala, jer nas je nahranio kako bismo mi mogli hraniti druge

i preobraţavati svijet. Ti nas Isuse šalješ da budemo: kruh, mir, radost i ljubav – svima.