“Tek treba utvrditi tko je odgovoran za zagađenje jezerca iliti lagune, nakoliko stotina metara dalje od najnovijih hala kninskog DIV-a, treba utvrditi tko je korisnik i vlasnik prostora, vode se intenzivni razgovori s Gradom Kninom i tvornicom vijaka te se poduzimaju mjere zaštite za vrijeme obilnih kiša postavljanjem brana oko lagune kako bi se spriječilo onečišćenje.”

U ovoj podužoj rečenici prenosimo ono što je za Slobodnu Dalmaciju za nedavna boravka u Šibeniku rekao ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović. Ministar je u Šibenik došao s pregršt lijepih vijesti, odluka i iznosa vezanih manje-više za fine prezentacijske sadržaje prostora nacionalnog parka Krka, ali, prije bi se reklo da mu je mjesto tih dana bilo u Kninu, da barem vidi ono što ćemo u ovom tekstu opisati.

Tada bi ministar zaštite prirode i okoliša vidio da je rečena laguna koja se nalazi par stotina metara dalje od DIV-ovih pogona, jezero masne žuto-smeđe vode obrubljeno metar – dva širokim pojasom čistog i friškog zamašćenja potpuno crne boje.

Zatekli smo radnike koji grade zečji nasip na prevlaci koja je negdje široka tek dva-tri metra između crne, masne lagune i rječice Orašnice koja niti kilometar dalje utječe u Krku i koja bi u visokom vodostaju svu tu masnu vodu odnijela pravo u rijeku – što se periodično i događa!

Nevjerojatno, ali u DIV-u i dalje tvrde da je voda u laguni produkt u ratu pogođenog spremnika nafte u krugu DIV-a! Nekadašnji inženjer u TVIK-u, iza rata neko vrijeme i direktor, dipl. inž. strojarstva Kninjanin Ivan Barišić kaže:

– Taj je spremnik bio prazan deset godina prije rata, a sve da je bilo u njemu mazuta od 1995. kad je pogođen, do sada, naprosto je nemoguće da svih 19 godina bude izvor onečišćenja! Kako poznam proizvodnju, reći ću ovo: najveći problem je mulj koji nastaje prilikom tehničke obrade, a koji ostaje u bazenima u krugu tvornice izložen oborinskim vodama.

– Problem je i ulje koje se koristi za servisiranje strojeva – dio za podmazivanje, dio za hlađenje, tu je i zagađenje vode prilikom pripreme sirovine za luženje i fosfatiranje, a tu su i vode koje se javljaju na galvanskom i toplom cinčanju. Zakonska bi obveza bila da nakon svega toga iz tvornice izlazi čista voda te da onaj koji tvornici prodaje ulje prihvaća i zbrinjava otpadno. Tko to radi i tko kontrolira? Tvornica ima neki pročišćivač, ali ništa dodatno u njega nije ulagano i on ne pokriva sve o čemu govorim.

– Svojevremeno smo imali suhu pripremu sirovine i mokru pripremu – riječ je o tretiranju sirovine kiselinama. Bilo bi očekivati da su proširili uporabu suhe pripreme, ali ne, proširena je mokra priprema! I točno se zna: kad Krka poteče žuto-smeđe boje, to je od mokre pripreme sirovine u DIV-u. Plus ispiranje spomenutog mulja, sve to ide u Orašnicu, odnosno u Krku – kaže Barišić.

Ispuštanje od ponoći do tri ujutro

Kninom kola javna tajna da se od ponoći do tri ujutro sve te otpadne tekućine ispuštaju u lagunu, odnosno – u tlo! Sadašnji zaposlenici ni za živu glavu ne žele pred novinare premda od njih dolaze glasovi o ispuštanju tekućeg otpada u noćnim satima. Postoje, navodno, dvije cijevi koje idu iz DIV-a, jedna je zabetonirana, a druga? A tu je i jedna cijev dizel depoa Hrvatskih željeznica.

– Ima ljudi koji znaju gdje su te cijevi i što se događa. Zašto to nitko, napokon, ne istraži? – pita bivši radnik Frane Kopilaš, i sam, međutim, nespreman povesti nas na lice mjesta. Tvrdi da ima slike na kojima 2012. nema ulja u laguni, a ove aktualne izgledaju zastrašujuće! I kako bismo uopće nešto napisali ako nitko o tome nije spreman govoriti javno!?

Slušamo priču i o bačvama s opasnim otpadom zakopanim unutar kruga tvorice, kažu – neka bager malo zakopa i eto bačava!

I Frane Kopilaš tvrdi da je “ovo otpad koji nema veze s pogotkom u naftni rezervoar 1995. godine”. Poručuje ministru Zmajloviću da dođe u Knin pa da će mu on, Kopilaš, objasniti o čemu se radi i gdje se što nalazi.

‘Kao da su Bogom zaštićeni’

Čujemo, uzgred, da se u Knin sprema doći i neka njemačka ekološka udruga.

– Kad ovdje nitko ne može pomoći, evo već 20 godina, valjda će pomoći Europa – kaže Kopilaš. Kninska gradonačelnica Josipa Rimac tvrdi da već dugo moli u Ministarstvu za sastanak.

– U ovom trenutku mi imamo zastoj i oko gradskog uređaja za zbrinjavanje otpadnih voda i već dugo u Ministarstvu molim za sastanak jer imamo veliki problem. Što se tiče zagađenja oko Orašnice – ne znam odakle bih počela. Oko Knina je šest vodotoka koji završavaju u Krki, Hrvatske vode nisu u 19 godina uredile niti jedan. Posljednjih devet godina ja im, ko budala, stalno pišem dopise. Uostalom, područje oko DIV-a je retencijsko područje Hrvatskih voda – oni daju uvjete, suglasnosti i dužni su kontrolirati stanje na terenu, a ono je – vidjeli ste kakvo! Grad je davao Hrvatskim vodama i po 2 milijuna kuna godišnje, a da ništa od toga nisu vratili u uređenje tih vodotoka, osim što je njihov koncesionar “Bormil” posjekao grane dijelom toka Orašnice – kaže Rimac i dodaje kako ni Hrvatske željeznice, smještene u centru grada, također ništa nisu napravile cijelo to vrijeme.

– I oni su imali cijev do lagune, a sada se spremaju za veliki remont, valjda će je maknuti. Tu je i „crna bara“ u dvorištu HEP-a. Jedni, drugi i treći… kao da su Bogom zaštićeni! U ovih 19 godina ni Nacionalni park Krka, premda je ovo područje izvan granica, ništa nije napravio da nam bilo u čemu pomogne, a Knin ima 7 odvoda kanalizacije direktno u Krku.

Išli smo na projekt sustava otpadnih voda koji sad zapinje na pročišćivaču, no to je posebna tema. Svih tih 19 godina od rata sve ravnatelje NP Krka ne zanima što se događa oko Knina, praktički na samom izvorištu rijeke, uz pripadajućih 6 pritoka i 7 kanalizacijskih ispusta! – govori Josipa Rimac.

Pitamo je li aktualna šutnja možda vezana uz činjenicu da DIV zapošljava pa sad svi moraju “stajati kuco” gledajući kako truje okolicu Knina s izravnim utjecajem na nacionalni park Krka.

– Točno je da smo DIV oslobodili plaćanja komunalnog doprinosa za nove pogone, a to je oko 7 milijuna kuna komunalne naknade, s ciljem poticaja investicije, proizvodnje i zapošljavanja. Od 2009. do 2013. bilo je 336 zaposlenih, nakon toga ima 297 novozaposlenih, to jest činjenica. Međutim, to ne znači da stanje na terenu smije biti onakvo kakvo ste zatekli, a za to su krivi i DIV, i Hrvatske vode, i HEP, i Hrvatske željeznice i Ministarstvo, gdje doslovno moljakam za sastanak, evo i sad kad je u Šibeniku bio ministar Zmajlović.

– Još 2007. smo konstatirali da su Kutina i Knin dvije hrvatske crne točke. Ušli smo u PHARE 2006./7. za projekt sanacije vrijedan 2 milijuna eura. U Fondu za zbrinjavanje otpada rekli su da ne mogu financirati ako je zemljište DIV-a, no ako će preuzeti lokalna samouprava, da će sufinancirati s 80 posto. Premda je pravno nejasno, bili smo spemni tražiti modele primjene, mi smo za svaku kombinaciju samo da se ovo riješi. DIV je trebao napraviti elaborat sanacije. Od Fonda tada više ni riječi, i sve skupa – kako tada, tako i sada! – kategorična je gradonačelnica.