Svi desničari u Hrvatskoj, uključujući i prosječno (ne)informirane građane koji pojma nemaju o čemu su glasali »za«, uz sve one koji politički dišu u centru ili čak blago lijevo, ali se ipak malo boje liberalizacije i gay brakova – ukupno su na referendumu u nedjelju sakupili 946.000 glasova. SDP je sa svojim partnerima na parlamentarnim izborima 2011. osvojio 958.000 glasova.

  Iako je pobjeda U ime obitelji na referendumu neupitna sa 65 posto glasova za, ona ipak nije matematička formula za buduće izbore za Sabor. Neće svi koji su u nedjelju glasali za, automatski na parlamentarnim izborima biti protiv SDP-a, dapače, ugrubo – barem se četvrtina ovih glasova na izborima može vratiti lijevom centru onda kad na dnevni red dođu, kako neki kažu, teme trbuha, a ne srca.

 N o, prvo u srcu treba pobijediti. Utoliko, rezultat ovog referenduma porazan je za Vladu. Poruka je to njezinoj politici otvaranja ideoloških tema dok su trbusi prazni, a pogotovo je ta poruka sadržana u odazivu birača – unatoč izrazitoj polarizaciji, dvije trećine građana ostalo je kući. Desnica je bila motivirana da izađe i sudjeluje – dakle među apstinentima riječ je o razočaranim SDP-ovim i lijevim biračima, i to je ujedno najveća opasnost za SDP i partnere za iduće izbore: da će prosječna većina, koju čine normalni, moderni, nezatucani, ali ekonomski nesigurni ljudi, razočarano ostati kući. To znači da bi recentne ideološke teme na kraju mogle SDP doći glave na izborima – iako se bori protiv fašizacije društva, SDP bi se mogao naći u velikom problemu. Sudeći po ovim brojkama, problem čak nije matematičke naravi, jer je veoma teško da desnica ikada u dogledno vrijeme može okupiti ovoliko velik broj ljudi ponovno uz sebe (ćirilica nikako to ne može, jer puno je više onih, priznajmo, što se danas još boje gay brakova), već je to pitanje ukupnog imidža Vlade. Ova Vlada nije se znala, ili htjela, svejedno, usprotiviti referendumu o braku, i dio njihovih pobornika time je ostao duboko razočaran. U pitanju je dojam o (ne)odlučnosti ljudi koji vode Vladu – za ekonomske reforme nisu možda bili dovoljno sposobni, ali sada i u ideološkom ratu počinju gubiti. S obzirom da je na pomolu potencijalna ustavna kriza oko referenduma o ćirilici i daljnjih izmjena Ustava, odnosno daljnje zaoštravanje na ideologiji, čelni ljudi Vlade ne bi si smjeli na tom planu dozvoliti nove poraze.

 A  to će biti teško – protiv sebe imaju Ustavni sud, ekstremnu desnicu, malicioznog šefa oporbe i Crkvu. Na djelu je klerikalizacija hrvatske politike, kapilarno se, u dvije tisuće župnih ureda sakupljaju potpisi protiv ćirilice, odnosno – protiv svih manjinskih prava, jer se novo referendumsko pitanje odnosi na sve manjine i praktički ukida manjine fašistoidnom formulacijom da su manjina oni koji na nekom području imaju 50 posto pripadnika, što dakle znači da netko u ovoj državi, uz potporu Crkve, želi da manjine – potpuno nestanu!

  Srećom po premijera, Markić je prestala kriti političke ambicije pa treba još pričekati njen udar na Karamarka, te se možda, na sreću SDP-a, još dogodi i sukob na desnici. U svakom slučaju, matematička većina koju Milanović još ima, vrlo lako se može preliti u – masovnu izbornu apstinenciju. SDP-ovi birači očekuju ne samo rješenje ekonomskih problema nego i nedvosmislenu pobjedu nad uskrslom ekstremno-klerikalnom desnicom, nad ljudima koji danas žele zabraniti gayeve, a sutra abortus i MPO. Ako nije u stanju takve pobijediti u 21. stoljeću, SDP će ostati bez najvjernijih birača.

T.Tomičić