Stoga i ne čudi da se na promociji njihove knjige pojavilo tek nekoliko nezavisnih novinara. Ostatak kolega što zbog straha, što zbog zabrana i kontrola, te što zbog neupućenosti i profesionalne inferiornosti nisu nazočili promociji ove knjige 20. i 21. stoljeća. Još uvijek su mi žive slike ’91. kad su se po mjesnim zajednicama prodavali kalašnjikovi Teritorijalne obrane i na muci ljudi koji su htjeli braniti zemlju zarađivale su se prve marke kojima se akumulirao kapital budućih elitista, a bivših vodoinstalatera, vozača, trgovaca, prekupaca i siromašnih profesora kojima je rat bio dobrodošla stavka u poslovanju s ”mrskim” neprijateljima.
O tomu sličnom zborio je i bivši predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga na okruglom stolu o knjizi ističući važnost HOS-a u Domovinskom ratu. I sam se sjećam kad mi je frend otišao u Sloveniju na obuku u kampove HOS-a. U to vrijeme ti kampovi su stvarali čuda i promovirali najbolje neprofesionalne borce u kasnijim Zengama. Nitko nije znao otkud im oružje i uniforme, no bili su odlično obučeni i spremni za blisko ratovanje.
I dok su vojnici klonuli, bivali ranjeni ili masakrirani na bojišnici, istodobno se stvarala mafijaška skupina koja je otuđila stotine milijuna maraka. I sad sve pomalo izlazi na vidjelo. Otkrivaju se imena, no ratno-profiterski ološ metastazirao je u sve segmente društva pa tim miljeom defiliraju bivši udbaši i kvazinacionalisti koji pod krinkom ekstremnog domoljublja i dalje bildaju svoja carstva temeljena na švercu oružja.
Nikog od nas ne čudi da se istina ne može progurati u medije. Mi koji se usuđujemo prenijeti neugodnu istinu riskiramo daleko više nego što riskiraju oni o kojima bi se moglo javno govoriti. Njihova sigurnost je jaka poput onog bivšeg KGB-ovca koji je “vječan” na vlasti u Rusiji. Svi se slažemo da je šverc oružjem bio nužan za opstojnost Slovenije i Hrvatske. Masne milijarde kuna upumpavala je hrvatska dijaspora u obranu Hrvatske. Novac se ubrzano topio i nestajao na zaštićenim računima malobrojnih posrednika u naoružavaju Hrvatske vojske.
Iskreno, dovoljno je malo bolje pročešljati naše današnje multimilijunaše i brzo bi se otkrilo tko to pliva u istini što je voda duboka. Tko je bio na okruglom stolu taj je mogao čuti strašne stvari o pravom ”domoljublju” za vrijeme rata. Ratom i životima se licitiralo između zaraćenih strana, mekim granicama švercao se novac, municija, oružje, gorivo, droga i hrana. Odgađao se kraj rata jer je mafija odlično zarađivala. Sad suze naviru jer se sjećam jednog prijenosa humanitarne večere za pomoć djeci gdje su među uzvanicima bili i kasnije procesuirani šverceri oružjem. Licitirale su se umjetnine naših poznatih umjetnika, pa stvari poznatih sportaša te glumaca i pjevača. Mahalo se tablicama s brojevima stolova za kojima su sjedili novoformirani moćnici, licitacije su dostizale nebesa, a pokojni predsjednik Tuđman je samo zadovoljno kimao glavom. Ljudi pred ekranima su se s pravom pitali otkud tim ljudima toliki novac. Odgovora nigdje nije bilo.
Dakle, zašto se ignorira ova važna knjiga? Jednostavno i u Hrvatskoj i u Sloveniji i dalje vladaju oni koji su se obogatili na švercu oružja. Iz sjene vuku konce i upravljaju našim sudbinama. U toj konstelaciji istine i sreće lakše je zaprijetiti novinarima smrću nego rješavati rak-ranu ovog društva. Publicistika je dobila odličnu knjigu, Paraga priliku da svima dokaže kako je još uvijek živ i ima puno toga za reći. Naravno, mediji pod kontrolom proglasit će ga redikulom, a švercerska elita će ostati netaknuta.
Elita će opet biti na nekom humanitarnom događaju, nekom umjetničkom eventu i glumiti dobročinitelje i intelektualce koji su iznad ovog puka. Njihova lažna moralna i socijalna veličina građena je krvlju ovog naroda i bogatstvom dijaspore.
Izvor: seebiz.eu
