K onačno smo preko leđa prebacili sve ove blagdane zajedno s jaslicama, svijećama, sarmom, slobodnim danima, petardama i vanili kiflicama, počeo je januar i sad se treba hitno vratiti u normalu i ozbiljno se primiti posla.

Što to u prijevodu znači za naše političko vodstvo tek će se vidjeti. Do nedavno se još moglo pretpostavljati da će se predsjednik Vlade, u rutinskoj inventuri prvog poluvremena, možda zahvaliti nekim ministrima koji nisu opravdali očekivanja i dovesti bolje. Ali on je to u međuvremenu čvrsto demantirao, i to s jasnom dozom poruge.

Upravo u intervjuu Novom listu premijer je izjavio kako se oko polovice mandata uvijek pojavljuju »dvije ustaljene mantre«. Jedna je treći put, gdje se »obično okupi bezidejni tehnokratski konglomerat takozvanih stručnjaka, koji nisu nikada donijeli sreću niti jednoj državi, a druga je rekonstrukcija Vlade«.

U poznatom kontekstu posve je jasno da je Milanović otrovnu strijelu o »dvije ustaljene mantre« odapeo s jedne strane na doktora Gabrića i njegov Nacionalni forum koji sebe brendiraju kao »treći put« mimo SDP-a i HDZ-a, a s druge na Karamarka. Znamo da je početkom prosinca vođa opozicije od premijera izričito zatražio rekonstrukciju Vlade »stručnim ljudima« ističući da bi val promjena želio vidjeti prvenstveno na čelu ministarstava vezanih uz gospodarstvo i financije.

S obzirom na to da se ova vlada u velikoj mjeri doista bori s nasljeđem katastrofalnog gospodarenja koje se tovarilo na hrpu otkako je država stvorena, a u čemu je HDZ-ova uloga bila apsolutno presudna, razumljivo je da Milanovića može pogađati pametovanje sadašnjeg šefa te stranke koji je bio dio stalne garniture više prijašnjih vlada.

Prozivanje s te strane može dodatno živcirati premijera i zato što o HDZ-ovom naveliko reklamiranom sadašnjem gospodarskom programu još nitko nije čuo ni jednoga slova i što Karamarko popuje o teškim ekonomskim pitanjima iako se njegovi vlastiti ljudi anonimno žale da on o njima ne razumije ni dva i dva. Milanović može misliti kako šef HDZ-a stvarno ima debeli obraz kad mu »smjenjuje« Slavka Linića dok ovaj pada s nogu zatvarajući dugove, kredite i dubioze koje je ostavila upravo njegova stranka.

Isto tako da se lako razumjeti da Milanoviću nije ugodno ni tutorsko zabadanje Nikice Gabrića koji se publici zna predstaviti kao čovjek koji ima apsolutno sve odgovore, a koji njega otpisuje kao »poštenog i obrazovanog, ali nedovoljno sposobnog premijera«. Tom premijeru vjerojatno se ne da slušati kako mu packe dijeli osoba za koju nitko ne može znati kakva bi doista bila na kormilu. Ali mora, jer politika je takva igra.

I zato, kad se sve zbroji, nije posve neobično što Milanović, u blagdanskim intervjuima, poručuje kako apsolutno vjeruje u svoju ekipu i svoj program. A što bi drugo rekao?

Bilo bi, međutim, dobro da taj prigodničarski prkos ne potraje i na djelu te da se sinjska tvrdoglavost što prije urazumi. Stvar je premijerovog stila i osobnosti hoće li prema kritikama biti posprdan, te hoće li sve prozivke dramatično rezati čim ocijeni da je politički kapital kritičara realno slab. Milanović, naime, ima nekoliko ministara čiji je maksimum prenizak za to što nama treba. To nema veze ni s Karamarkom, ni s Gabrićem. I te loše treba zamijeniti. Sve drugo je naprosto krivo!

Sanja Modrić, novilist, foto: Denis Lovrović