Jedna nimalo topla i nimalo ljudska  božićna priča:

Činjenica: oko 10% svjetskog stanovništva čine invalidne osobe – osobe s posebnim potrebama. Od gotovo 800 milijuna ljudi u 45 zemalja članice Vijeća Europe, oko 80 milijuna ljudi osobe su s posebnim potrebama. Unatoč napretku u mnogim područjima posljednjih godina velik broj invalidnih osoba susreće se s raznim poteškoćama koje onemogućavaju potpuno sudjelovanje u životu zajednice; niske razine obrazovanja i stručno obrazovanje, visoke stope nezaposlenosti, niske zarade, prepreke u tjelesnom okruženju, društveno isključenje, netolerancija, klišeji i stereotipi, izravna ili neizravna diskriminacija, maltretiranje i zlostavljanje.

Da sve ovo nisu neutemeljena razmišljanja nekog lokalnog novinara, uvjerili su se nadavno invalidi iz Udruge „Sv.Bartolomej“- Knin.

Objavivši program adventskog izleta u Beč s naznakom “Turizam bez barijera” desetak invalida iz Knina nije moglo niti zamisliti do koje mjere doseže (hrvatska) ljudska homofobija i netolerancija.

„Zar da putujemo sa njima? Ne želimo TO gledati na jednom ugodnom adventskom izletu ! Hvala što ste nas upozorili, ne idemo! “ – bile su najčešće riječi gotovo svih (trenutno) fizički zdravih građana koji su redom odustajali od zajedničkog izleta u Beč sa invalidima.

Nekim čudom, hrvatski autobus na relaciji Knin – Beč preselio se u Montgomery, u 50-te godine prošlog stoljeća.

S jednom razlikom – u njemu nije sjedila Rosa Parks već invalidi u svojim kolicima.