Posrnula kninska gradonačelnica Josipa Rimac i u svom najnovijem medijskom istupu prikazuje se kao nekakav fenomen: izgleda ljudski, ali sikće i plazi svojim mašćurinama premazanim, toksičnim i dvosmislenim jezikom.
Ponovno je etiketirala saborskog zastupnika Ivana Klarina (SDP) da je „pobrkao lončiće“ jer da je pomiješao „lagunu i mrlju“ (mazutnu, op.a.). Stvarno treba biti fenomen i zvati se Josipa Rimac te ne razumjeti da Klarin nikada nije govorio o „mazutnoj mrlji“. Klarin je oduvijek samo i jedino govorio o „crnoj jami“, ispustu kanalizacije na zemljište u vlasništvu PZ Orlovača. Na tom mjestu, a za potrebe sudskog spora između PZ Orlovače kao tužitelja i Grada Knina te Komunalnog poduzeća kao tuženih, analizom zemljišta je utvrđeno postojanje sedam (7) teških kovina, od kojih su neke zastupljene u najvišem, V. razredu.
Općinski je sud u Kninu presudio, radi javnog interesa, da Grad Knin i Komunalno poduzeće moraju u roku 60 dana sanirati navedenu lokaciju. Cijena za sanaciju onečišćenog zemljišta, koju je Sud odredio, iznosi 2,38 milijuna kuna. Začudo, Grad Knin i Komunalno poduzeće tijekom sudskog postupka nisu osporavali navode analize, nisu tražili analizu voda za teške kovine u kanalizacijskom ispustu i time su de facto priznali da je kanalizacija izvor onečišćenja teškim kovinama. Isto tako Grad Knin, kao ni Komunalno poduzeće, nisu se žalili na presudu. Zašto? Nisu ništa razumjeli – svejedno su odgovorni! Nisu ništa namjeravali poduzeti – dodatno su odgovorni! Itekako su dobro sve razumjeli, ali su zataškavali pravi izvor onečišćenja teškim kovinama?
Ivan Klarin je odmah posumnjao u mogućnost da je kanalizacija izvor takvog drastičnog zagađenja teškim kovinama. Stoga je nedvosmisleno zaključio da se radi o „industrijskom onečišćenju“, a samo 10-ak metara od tog zemljišta nalazi se DIV.
Posrnula gradonačelnica Knina od prvog saznanja o postojanju teških kovina zataškava tu informaciju, zataškala je i presudu, a sada spominje samo „prirodnu lagunu u koju ulazi gradska kanalizacija“. Nije baš da Josipa Rimac ne razumije sudsku presudu, ona to čak i ne mora, dovoljno je da svojim šarmom donosi glasove. Gradske stručne službe moraju razumjeti presudu i sadržaj presude kao što to moraju razumjeti i u Komunalnom poduzeću. Oni su javni službenici koji su morali razumjeti i isto tako morali gradonačelnici objasniti sve pojedinosti. Svi koji su po službenoj dužnosti znali za presudu sudjelovali su u zataškavanju. Gradonačelnica je najodgovornija jer Grad nije njena privatna prćija te je o svemu, u najmanju ruku, morala obavijestiti Gradsko vijeće.
Posrnula gradonačelnica i interesna grupacija uporno hoće pozornost javnosti s teških kovina usmjeriti na „mazutnu mrlju“. Nekoliko je razloga za njene takve manevre. Prvo, mazutna mrlja nije njena direktna odgovornost. Drugo, mazutna mrlja se vidi golim okom za razliku od teških kovina. Treće, konstruirana je priča o topničkom pogotku u rezervoar iz kojeg je iscurio mazut, a onda to kao ratnu štetu treba sanirati država.
Pogođeni rezervoar je bio prazan 10 godina prije rata pa mazut nije ni mogao iscuriti. Mazut se ipak pojavljuje očito sa svrhom da ga se vidi. Odnosno, što se tu ima dodatno analizirati i provjeravati, čemu dodatno trošiti na testiranja i laboratorije ako se mazut vidi golim okom? Mazutom se sasvim sigurno zataškava ono što nije vidljivo golim okom,a teže je od mazuta – teške kovine. Stoga pozivamo gradonačelnicu, koja glumata dobročiniteljicu i ekološku osviještenost, da naruči analizu teških kovina na lokaciji „mazutne mrlje“. Ukoliko se utvrde teške kovine na toj lokaciji, propada priča o ratnoj šteti. Isto tako bit će savršeno jasno gdje je izvor onečišćenja i tko će platiti sanaciju.
IPA projektom jest predviđena sanacija „crne jame“. No sada je postalo sasvim jasno da su investitori obmanuti (EU-60% i državni proračun 40%). S investitorima se nije razgovaralo u dobroj vjeri kao što u dobroj vjeri nije potpisan sporazum. Investitori nisu informirani da su na toj lokaciji u sudskom postupku utvrđene teške kovine. IPA je projekt unaprjeđenja komunalne infrastrukture te se ne bavi zbrinjavanjem „industrijskog onečišćenja“.
Politički fenomen iz močvare bez ikakvog dokaza pokušava smještati bivšem direktoru. Politički fenomen iz močvare ne poštuje Sud, zataškava onečišćenje teškim kovinama, protežira privatne interese i obmanjuje partnere. Stoga je glavni proritet provođenje političko-ekološke sanacije fenomena kninske močvare.
izvor: fb SDP Knin
