Da smo do guše utonuli u živo balato recesije, da je svaki živući Hrvat strancima dužan dvjestotinjak tisuća kuna znaju manje više sva djeca u hrvatskim osnovnim školama.

Među njima i djeca Knina, koja za razliku od svojih zagrebačkih ili istarskih vršnjaka svakodnevno na putu od kuće do škole gledaju ljude koji iz sve siromašnijih kninskih kontejnera za smeće pokušavaju izvući kakav-takav obrok ili poneku plastičnu bocu.

No, ekonomisti tvrde kako upravo u krizi i kad je najteže, novce ne treba čuvati ispod madraca, već ga treba trošiti, treba graditi kako bi se potaknulo poduzetnišvo, smanjile robe zalihe i sačuvala radna mjesta, što vodeća kninska ekonomistica savjesno provodi u djelo.

Kako se kninska gradonačelnica do sada pokazala iznimno velikodušnom u poklanjanju stotina tisuća kvadrata gradskog zemljišta tamo nekom M.Fehiru iz Virovitice i nekom T.Debeljaku, pohvalno je i pošteno što niti Crkvu, koja ipak kod nas Hrvata predstavlja nešto, nije zakinula u svojoj darežljivosti. Jer, tko zna, da nije Crkve, fra. Nimca, fra Sanadera …  možda bi netko drugi umjesto nje danas vladao Kninom?

Kako bilo da bilo,  ovih su dana radnici zagrebačke građevinske firme „Graditelj svratišta“ izlili završnu ploču na kninskoj velebnoj Crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta.

Ukoliko niste upoznati – „Graditelj Svratišta“ je izgradio i velebni spomenik HRVATSKE POBJEDE na kninskom trgu, a grad Knin je istoj firmi po dovršenom poslu (navodno) ostao dužan pozamašni novčani iznos.

No, zato se inžinjer građevine gospodin Dragan Radić , direktor „Graditelja Svratišta“  može pohvaliti kako svojim radnicima i namještenicima, poslovnim partnerima i prijateljima, već treću godinu zaredom organizira zajedničko hodočašće u svetište Majke Božje Bistričke.

Tim činom koji već prelazi u tradiciju, ova građevinska firma zasigurno dokazuje svoju nepobitnu stručnost u izgradnji sakralnih objekata kakvih se niti Papa ne bi postidio i gotovo faraonski magalomanskih spomenika na tematiku domovinskog rata.

Feral, N.G. foto:fb