Tko je Marijana Dragaš i zašto je ušla u politiku?

Prije svega: supruga, majka i profesorica. Zašto politika? Pa, vidite, kao intelektualac, ne možete nijemo promatrati razorno djelovanje političkih elita koje već godinama uništavaju Hrvatsku na razne načine. Mislim, ljudi kopaju po kontejnerima, a političari „melju“ o nebitnim stvarima, kao u onoj pjesmi TBF-a: „ U Saboru opet isti debilizam, čiji je stari bija ustaša, čiji partizan“. Korupcija je duboko ukorijenjena u svim porama hrvatskog društva, a posebno je opasna kad se „uvuče“ u sustav znanosti i obrazovanja jer društvo koje zapostavlja važnost znanosti i obrazovanja, ostaje u trajnoj recesiji, kako duhovnoj tako i gospodarskoj. Moć intelektualca leži u znanju i kompetencijama, a ta ga činjenica obvezuje na djelovanje, na borbu za slobodu i istinu, oslobađa ga straha od javnog djelovanja. Uostalom, upravo je strah maloga čovjeka od odmazde čimbenik koji omogućuje opstanak nehumanog sustava koji su izgradile političke elite, neovisno o ideološkom predznaku. One imaju ideološki predznak samo deklarativno, dok ih zapravo pokreće isključivo materijalna korist na račun građana.

 Zašto baš MOST?

Ponajprije, odlučila sam dati potporu opciji koja nije opterećena svjetonazorskim pitanjima, nego se bavi stvarnim problemima kojih imamo napretek: nezaposlenost, iseljavanje, monopol uvoznih lobija, korupcija, prirodni prirast. U mom slučaju, ta potpora nije samo deklarativna. Želim stvarno doprinijeti boljitku svih građana, posebno u području znanosti i obrazovanja čime se primarno bavim. Eto, baš zato MOST!

Zato što je MOST jedina opcija koja ne nudi praznu priču, nego je dokazano zaštitila nacionalne interese. Tih 12 ljudi je dokazalo da obraz doista nema cijenu, bez obzira na nemušte konstrukcije pojedinih medija i onih koji žele zatrti svakoga tko se usudi usprotiviti koruptivnoj mreži političkih elita i tajkuna raširenoj diljem zemlje. Zato što je građanima dosta politike po principu „uhljebi pa vladaj“ koja uništava Hrvatsku više od 20 godina. Između ostaloga, BDP je porastao i zato što se u ovoj zemlji već šest mjeseci ne krade i ne rasipa državni novac upravo zahvaljujući MOST-u. Uostalom, mediji uglavnom nastoje održati u zaboravu činjenicu da je inicijativa za smanjenje davanja političkim strankama došla upravo iz redova MOST-a, a davanja nisu ozbiljnije smanjena isključivo zajedničkim djelovanjem HDZ-a i SDP-a. Ista je stvar i s pitanjem plaća i privilegija zastupnika. Ne zaboravimo ni plan gospodarenja otpadom, koji su također zaustavili interesni lobiji preko političkih elita. Pa, u svim uljuđenim zemljama, otpad je vrlo korisna sirovina i projekti vezani uz recikliranje istoga donose nova radna mjesta. Samo kod nas za takve stvari nema sluha. Isto je i reorganizacijom javne uprave- neimanje sluha kao posljedica „strategije uhljebljivanja“. To je, valjda, ta naša „proeuropska“ orijentacija. Zbog svega što sam prethodno navela, krajnje su mi smiješne priče kako MOST nije napravio ništa. Po mom skromnom mišljenju, napravili su jako puno. U samo 6 mjeseci, i sa samo 12 ljudi, zaustavili su dobro uhodanu dugogodišnju korupcijsko-političku neman. Osim toga, vidite da i predizborne kampanje mogu izgledati drukčije nego dosad, s manje retoričke bahatosti, bez raskošnih skupova i donatorskih večera.

 Koji su problemi obrazovanja koje ste spominjali, posebice na Kninskom Veleučilištu? Koje mjere predlažete vi, tj. Most?

Kako kao država „kaskamo“ u mnogim stvarima, tako ni sustav znanosti i obrazovanja nije iznimka. Lutalo se od HNOS-a do Kurikularne reforme, a napravilo se jedno veliko NIŠTA. Jednostavno, potrebno je izraditi jedan cjeloviti strateški dokument koji bi obuhvatio sva područja obrazovanja, od vrtića do visokog obrazovanja i cjeloživotnog obrazovanja. Takvu kurikularnu reformu trebalo bi provesti uz konsenzus struke (odgojitelji, učitelji, profesori, stručne službe, znanstveni instituti, HAZU itd.), u suradnji s predstavnicima roditelja, kad se radi o maloljetnim osobama, te MZOS-om i proširenom ekspertnom skupinom.

U tom smislu, potrebno je reformirati i agencije pri MZOS-u te Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, kako bi iste mogle voditi stručni dio posla oko unaprjeđivanja obrazovnog procesa.

Zapravo je najveći problem u nedostatku političke volje te sinergije zakonodavnih, profesionalnih i institucionalnih čimbenika, koji bi ostvarili povećanje izdvajanja za sustav znanosti i obrazovanja na svim razinama, što je jedan od prioriteta MOST-a vezano uz ovaj sustav, a ostvario bi se temeljem gospodarskog rasta, javno-privatnim partnerstvom i poreznim olakšicama za poduzeća koja bi bila spremna ulagati u sustav.

Drugi problem leži u činjenici da je u Hrvatskoj nedovoljno razvijena svijest o važnosti razvoja, odgoja i obrazovanja već u ranom djetinjstvu. Prema istraživanjima, samo oko 1/3 djece pohađa vrtiće, što bez sumnje utječe na njihovu kasniju socijalizaciju. Vjerojatno su problem i cijene vrtića, koje su ponegdje prilično visoke.

Nadalje, kontinuirana ispodprosječnost hrvatskih učenika na relevantnim međunarodnim natjecanjima, poput PISA- testiranja, dokazuje kako naš obrazovni sustav nije usklađen s potrebama tržišta rada te kao takav ne može iznjedriti konkurentne zaposlenike koji bi bili jamac gospodarstva utemeljenog na znanju. To se posebno odnosi na strukovno obrazovanje.

U sustavu visokog obrazovanja, potrebno je povećati ulaganja u STEM područje (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika) jer su te struke deficitarne, a upravo takvi stručnjaci jamac su uspjeha u gospodarskom smislu. Dio ulaganja može se ostvariti kroz pojačano stipendiranje studenata iz ovog područja, a dio putem Europskog fonda za razvoj ljudskih potencijala.

Osim navedenoga, nužno je unaprijediti status svih djelatnika u sustavu znanosti i obrazovanja. Nedopustivo je i da se njihova kreativnost narušava gomilanjem administrativnih zadatka. U slučaju nižih i srednjih razina sustava, potrebno je poraditi na omogućavanju kontinuiranog stručnog usavršavanja djelatnika, ali i na načinima vrednovanja rada nastavnika. Zasad se taj rad ne vrednuje na ispravan način, a kvalitetu rada nastavnika ocjenjuje prosvjetna inspekcija, što otvara mogućnost zloporabe prosvjetne inspekcije od strane pojedinih učenika i njihovih roditelja.

Ulaganja u ovaj sustav podrazumijevaju i veću uključenost lokalnih zajednica u smislu ulaganja u prostor, opremu i slično.

Problem je i cijena udžbenika te broj dodataka uz iste, tako da imate situaciju da je školska torba preteška za dijete u nižim razredima osnovne škole. Osobno, sklona sam digitalizaciji udžbenika i mislim da bi informatika morala biti obvezan, a ne izborni predmet još od nižih razreda osnovne škole.

Glede visokog obrazovanja, potrebno je smanjiti upisne kvote na humanističkim i društvenim studijima, a povećati ih na studijima iz STEM-područja. Time bi naš obrazovni sustav bio usklađeniji s potrebama tržišta.

Nadalje, potrebno je revidirati način provođenja Bolonjskog procesa. Iz iskustva znam da je znanje „bolonjaca“ često lošije od znanja prethodnih generacija.

Glede Veleučilišta u Kninu, smatram da je nužno uvođenje novih studijskih smjerova i to iz područja tehničkih znanosti. Jedan takav program za studij Elektronika-Automatika pripremljen je za mandata dekana Marka Jelića, prije nekih 6 godina. Nažalost, njegov nasljednik nije imao sluha za provođenje programa u djelo, dok se sadašnja Uprava nije još odredila u kojem će smjeru ići u tom pogledu.

Također, nužno je spojiti smjerove Stočarstvo krša i Biljna proizvodnja u jedan studij Poljoprivrede krša jer je studij ovako neprofitabilan imajući na umu broj studenata Stočarstva. S obzirom na ovaj studij, Veleučilište bi trebalo uzeti u dugoročni najam barem par hektara zemlje, što bi studentima omogućilo više praktične nastave i istraživačkog rada, uz dio koji sada imaju.

Inovacijsko središte je imperativ opstanka Veleučilišta, kao projekt koji predstavlja sinergiju znanosti, tehnologije i poduzetništva, izravno bi zaposlio oko 20 ljudi, a neizravno puno više. Uz to, treba realizirati i projekt Centra za vode krša, vrijedan 4 milijuna kuna, koji je bio dobio sve potrebne dozvole i koji bi zaposlio najmanje 8 ljudi, a u znanstveno-istraživačkom smislu pokrivao bi područje od Like do Hercegovine.

Konačno, nužno je ponovo pokrenuti edukacije u području cjeloživotnog obrazovanja, po kojima je Veleučilište ranije bilo dobro poznato i cijenjeno.

 „Posebno je tragična priča o Veleučilištu, koje je, u mandatu bivšega dekana i rođenog Kninjanina Marka Jelića, bilo ocijenjeno najboljom ustanovom takvoga tipa od strane ugledne međunarodne akreditacijske agencije NVAO, a sad je među najgorima u Hrvatskoj.“ – Što se to promijenilo, zašto kažete da je sada među najgorima u Hrvatskoj?

Ključni razlog strmoglavoga pada sustava kvalitete Veleučilišta je isključivo politički utjecaj, nereagiranje MZOS-a u zadnja tri mandata na upozorenja o nezakonitostima, lokalno-političko kadroviranje, odnosno postavljanje podobnih, a istodobno potkapacitiranih i nekompetentnih osoba na neke vodeće funkcije, što je rezultiralo i degradiranjem doktora znanosti u najvišim zvanjima i to onih koji su bili nositelji svih najvažnijih projekata Veleučilišta te „otpisivanjem“ politički nepoćudnih kadrova, a onda nužno i padom sustava kvalitete.

Uostalom, pad sustava kvalitete dokumentiran je i nalazom Povjerenstva za vanjsko vrednovanje sustava kvalitete, koje je rezultiralo ozbiljnim kritikama i izricanjem mjere FOLLOW UP-a, dakle „praćenja“. U razdoblju „praćenja“, ustanova je dužna otkloniti nedostatke sustava kvalitete. U protivnom, najčešće se daje negativna ocjena, što rezultira prijedlogom za „gašenje“ ustanove.

 Koja je vaša vizija Veleučilišta u budućnosti?

Opstanak Veleučilišta uvjetovan je provođenjem prethodno navedenih potrebnih mjera, a da bi se one provele, nužno je drastično umanjiti politički utjecaj na kadroviranje i vođenje Veleučilišta. Također, zalažem se za reviziju Izmjena Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, po kojima dekan veleučilišta ili visoke škole ne mora biti doktor znanosti. Doktorat znanosti dokaz je maksimalnog obrazovnog postignuća u znanstvenom radu. Apsurdno je, ali zasad zakonski omogućeno, zvati „dekanom“ nekoga tko nije doktor znanosti. Možda to može biti „ravnatelj“ ili „upravitelj“, ali „dekan“ je svakako neprimjereno. Kome to ide u prilog? Jedino promašenim tezama iz nekih sveučilišnih krugova kako se na takvim ustanovama ne obavlja znanstveni rad, što nije točno.

U budućnosti očekujem bolju ocjenu sustava kvalitete Veleučilišta jer ću se čvrsto zalagati za nove izmjene Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, smanjenje političkog utjecaja, uvođenje novih studijskih smjerova i strože akademske standarde.

 „Lokalni vlastodršci opstruiraju sve razvojne projekte, poput projekta Inovacijskog središta“ –  što ste mislili pod time? Tko je opstruirao projekt Inovacijskog središta i na koji način?

Inovacijsko središte je projekt težak 10, 5 milijuna EUR i, po prijedlogu Europske komisije, ključni je projekt Programa integralne regeneracije u Kninu. Unatoč tome, od strane gradskih čelnika okarakteriziran je „megalomanskim“ te nije imao njihovu potporu, niti potporu Ministarstva regionalnog razvoja u mandatu ministra Grčića. Ne znam zbog čega, možda je u Kninu dovoljno zaposlenih pa gradski oci ne mare za ovih dvadesetak koji bi se bili izravno zaposlili u Inovacijskom središtu, a za suradnju s lokalnim poduzetnicima još i manje.

Apsurdna je i činjenica da je upravo Grčićevo ministarstvo bilo platilo konzultante koji su radili razradu prijave ovog projekta na natječaj „Shema dodjele bespovratnih sredstava za poduzetničku strukturu“, iz čega bi se generiralo 1,5 % od ukupnog iznosa Projekta, a onda ga je isto to Ministarstvo „srušilo“ na bodovanju.

Iako je to najvažniji projekt Veleučilišta, ni tadašnji dekan Gugić nije učinio dovoljno za provođenje istoga u djelo, nego upravo suprotno.

Knin je dobio 25 milijuna EUR na temelju Programa integralne regeneracije, ali Inovacijsko središte, kao i poljoprivreda od koje ljudi na tom području stoljećima žive, nisu u središtu pozornosti gradskih otaca. Ipak, itekako bi trebali biti jer su takvi projekti jedini jamac ostanka mladih i obrazovanih ljudi u Kninu.

U tu svrhu osnovano je i poduzeće „Matica d.o.o“, u vlasništvu Grada i Veleučilišta, zamišljeno kao Inovacijsko središte u malom, specijalizirano za razvoj prehrambeno-poljoprivredne djelatnosti te pripremu i provedbu projektne dokumentacije koja poduzetnicima „trasira“ put do europskih razvojnih fondova, pokrenuto zaslugom bivših dekana Jelića i Gugića. Nekad je poduzeće imalo tri zaposlenika, a sad funkcionira na neki neobičan, i samo vlasnicima znan, način…

Zato se planira graditi nova zgrada Poduzetničkog inkubatora, što je enorman i bespotreban trošak, u gradu punom praznih kapaciteta koje je moguće prenamijeniti i renovirati u tu svrhu i puno jeftinije, a najsuvremeniji Inkubator u RH i šire je upravo Inovacijsko središte.

Začuđuje i to da na Tvrđavi nisu planirani neki smještajni kapaciteti, naravno ekskluzivniji, koji bi potaknuli razvoj turizma, a tako bi se otvorilo i nekoliko novih radnih mjesta.

Dolazimo i do Studentskog doma, za koji je još 2007. godine bilo osigurano čak 14 milijuna kuna iz fonda EIB2, zalaganjem tadašnjeg dekana i njegovog tima, a čija se gradnja razvukla na nevjerojatnih 9 godina uslijed političkih „igara“. Iskreno se nadam da će Dom biti otvoren u sljedećoj akademskoj godini. U arhitektonski projekt Doma uključen je i prostor Gradske knjižnice, čijim se iseljavanjem iz zgrade u kojoj se nalazi Veleučilište, dobiva prostor za laboratorijske i druge potrebe Veleučilišta, a sve navedeno je strateški planirano i pripremljeno u prvim godinama rada Ustanove. Ipak, iz nekog razloga, koji nema realnu osnovu, sve se koči i zaustavlja.

Za usporedbu, studentski dom u Virovitici bit će gotov u dvije godine.

 Poruka vašim studentima, biračima, Kninjanima?

Studentima poručujem da se svom snagom usmjere na stjecanje znanja i vještina potrebnih za skoro snalaženje na tržištu rada jer znanje je jedino blago koje im nitko nikada neće moći oduzeti. Kad čovjek ima znanje, ima i društvenu odgovornost, ali i slobodu iz koje proizlazi jasan stav. Na tom putu, želim im puno uspjeha i čast mi je biti „djelićem“ njihova puta do odgovornosti i slobode.

A svima ostalima… Ljudi koji me dobro poznaju, znaju da teško dajem obećanja, a obećano uvijek ispunjavam. U ovom slučaju, mogu jedino obećati čvrsto zalaganje za iskorjenjivanje političke korupcije i trgovanja utjecajem u svim društvenim sferama, od obrazovanja, preko pravosuđa do gospodarstva. Ako budem imala priliku, u Saboru sigurno neću šutjeti o problemima nepravedno zaboravljenih krajeva dalmatinskog zaleđa, otoka, Like i Ravnih Kotara čiji je razvoj političarima uglavnom bio na sporednom mjestu. Zapravo, nikad se nisam slagala s izrekom „šutnja je zlato“. Jedino „zlato“ je čista savjest. Tada ne morate šutjeti. Nikome. Nikada.