Zašto baš taekwondo?

Taekwondo je olimpijski sport, jako je brz, atraktivan i kontaktni sport. Iako sam jedno vrijeme istovremeno trenirao nogomet i taekwondo došlo je vrijeme da se odlučim za jedan sport. S vremenom sam shvatio neke stvari, s kojim žarom moj trener Pinjuh vodi treninge i kako živi za taekwondo, ali i za uspjeh svih nas u klubu. Odlučio sam se za taekwondo na kojem uvijek uživam u treninzima sa svojom klupskom ekipom.

Kako si uopće krenuo baš s ovim sportom?

Imao sam 7 godina kada sam na nagovor prijatelja postao član taekwondo kluba DIV KNIN i tad sam se po prvi put upoznao s ovim borilačkim sportom i od samog početka mi se jako svidjelo, mogu reći ljubav na prvi pogled hehehe.

Što radiš kad ne treniraš, reci nam malo o sebi? Hobi, zanimanja, škola, cure..?

Više manje volim sve što vole mladi. Kad imam vremena družim se sa svojim frendovima, rodbinom, mojom ekipom s treninga. Hobi,obožavam ps4, kad nemam važnih natjecanja volim igrati mali nogomet. Učenik sam trećeg razreda tehničara za elektroniku. Cure? Naravno da volim cure 😉

2017. godine si osvojio brončanu medalju na Europskom juniorskom prvenstvu u Cipru. Da li je to prvi veći uspjeh? Kako je to utjecalo na tebe? Što te motivira da nastaviš s ovim sportom?

Ta 2017. godina i moja natjecanja u toj godini su na neki način bili moje ispunjenje snova. Pojaviti se na Europskom prvenstvu je velika stvar, a pogotovo kad se uzme da predstavljam Hrvatsku i dolazim iz jednom malog gradića Knina. Snovi su bili zlato, ali osvajanje mog brončanog odličja bilo je vrhunac za mene. Radili smo na tome, putovali po turnirima, trenirali i po 3-4 puta dnevno. Simulirali borbe, a moja forma je bila top tempirana. Vjerovali smo i 2. studenog je došao taj dan 21. izdanje WTE Europskog juniorsko taekwondo prvenstva u Larnaki, Cipar.

Na putu do medalje sam imao tri pobjede, a u polufinalu me zaustavio predstavnik Rusije. U prvoj borbi svladao sam predstavnika Ukrajine sa 13:8, sa 27:9 bio sam bolji od grčkog suparnika, a sa 14:4 pobijedio u borbi za medalju borca iz Francuske.

Nakon ovog uspjeha i priče s trenerom odlučio sam se da još više radim na sebi, spustim “loptu” na zemlju jer nisam želio da me ovaj uspjeh ponese i da poletim jer tek sad kreće ozbiljnija priča. Nastavio sam dalje po klupskom i trenažnom programu treninga, s natjecanjima, ali i s osvajanjem medalja na domaćim i međunarodnim G1 i G2 turnirima te s usmjerenim mislima prema svjetskom juniorskom prvenstvu 2018. i kvalifikacijama za olimpijske igre mladih.

Nastavljam i dalje jer sam željan uspjeha ali imam i veliku podršku od moje obitelji i prijatelja. Svakom bih preporučio da trenira i bude dio ovakvog okruženja. Iz godine u godinu moja strast za sportom je rasla, a na naplatu su stizale i medalje tako da i dalje ostajem vjeran Taekwondou. Uspjeh je tu, ali on i dalje dolazi.

Ove godine bio si na olimpijskim kvalifikacijama u Tunisu i svjetskom juniorskom prvenstvu? Dok u listopadu sudjeluješ na Olimpijskim igrama mladim, u Buenos Airesu kao prvi muški predstavnik Hrvatskog taekwondo-a. Kako se pripremaš, da li je naporno? Koja su tvoja očekivanja?

Da bio sam na olimpijskim kvalifikacijama u Tunisu, Hammamet. Od pet kategorija svaka država je mogla poslati tri muške i tri ženske kategorije. Na žalost moja dva prijatelja iz reprezentacije nisu se uspjeli kvalificirati, ja sam uspio s još dvije cure iz Splita. Imao sam tešku borbu za odlazak na olimpijske igre mladih protiv predstavnika Turske koji je bio visok oko 182cm. Kroz te borbe me vodio moj trener, Dragan Pinjuh, koji je pregledavajući borbe koje je našao na YouTube i borbe s kvalifikacija posložio izvrsnu taktiku gdje ustvari nismo primili niti jedan bod. Rezultat je bio 7:6 za mene, ali ovih 6 bodova su bile taktičke opomene izbjegavanje i čuvanje rezultata. Koliko je bio jak protivnik dokazuje da nakon tri dana u istoj kategoriji postao je viceprvak svijeta. Tako sam ja postao prvi muški predstavnik u Hrvatskom taekwondou koji će sudjelovati na olimpijskim igrama mladih. Dok naš klub već zadnje dvoje olimpijske igre mladih sudjeluje i predstavlja Hrvatsku.

Pripreme za sada dobro idu. Naravno ovo je kontaktni sport i uvijek postoji rizik od ozljeda. Trenutno sam na pripremama u Vrnjačkoj Banji i na jednom sparingu napukla mi je treća metakarpalna kost šake. Na moju sreću nije toliko strašno ozljeda samo gips 3-4 tjedna, a vremena imamo. Malo sam bio žalostan ali moj trener kaže uvijek se nešto u životu događa s razlogom i nema laganog puta, put je trnovit i uvijek imamo prepreke. Trenutno osjećam se dobro, treniram i dalje naporno, a sve se vidi sa zadnjih turnirima. Bilo je nekoliko grešaka na president kup turniru u Grčkoj, ali ništa što ne možemo da korigiramo. Ostalo nam je oko 40 dana do olimpijade, znamo sve što su nam prioriteti u tehnikama ali i na čemu bi trebao proraditi. Znamo i tko su nam potencijalni protivnici da ih dobro analiziramo. Još nisam na vrhuncu forme, ali polako napredujem korak po korak. Za par dana već idemo u Grčku na pripreme od tjedan dana.

Taekwondo jača ne samo tvoje tijelo već i svoj um i unutarnju kontrolu” pojasnio nam je tvoj trener Pinjuh, možeš li reći da si drugačija, jača osoba od kada treniraš ovu korejsku borilačku vještinu? Kako je taekwondo utjecan na tebe?

Svakako, taekwondo me naučio da kad gubim i kad pobjeđujem moram se nastaviti borit te da ništa nije nemoguće kad nešto želiš i sanjaš. Samo je nebo granica. Naučio me je disciplini, autoritetu, ponašanju unutar dvorane ali i izvan nje.

Tko ti je najviše i kako pomogao u ostvarivanju tvojih rezultata? Koliko su trener i trenerica utjecali na tvoj život sportaša ali i van sporta?

Taekwondo klub “DIV KNIN” je mene u pravom smislu riječi usmjerio i odgojio, mnoge stvari sam naučio od mojih trenera. Treneri su mi najviše pomogli. Trener se uvijek mora slušati, trener je uvijek sve, praktički na treningu su i tata i mama.
TK je individualni sport, a iskustvo u njemu i toj individualnoj borbi je dragocjeno jer moraš imati trenera koji te vodi kroz tu individualnu borbu. Moj trener za meni osobno igra vrlo značajnu ulogu u životu, 10 godina individualnog rada nije malo. Prolazili smo i prolazimo zajedno svakakve situacije, od poraza pa do velikih pobjeda ali i ozljeda. Dragan Pinjuh je najviše utjecao na moj sportski razvoj i nema načina da mu se za to odužim i na pravi način zahvalim, jer prvi trener u svakom sportu ima posebnu ulogu, i je temelj je sportske karijere svakog sportaša.

Kažu nikad ne znaš što vrijeme nosi, ali nakon ovoliko godina rada i truda svih osoba oko mene koje možda u nekim trenutcima žele i više od mene da uspijem, ja ću im biti zahvalan za cijeli život. Nikad neću dozvoliti da zaboravim tko mi je pomogao u mom životu i kako je moja sportska karijera rasla. Nakon svega ovog dolazi do mog samopouzdanja koje dobivam ako pratim zamisli svog trenera i vjerujem u samog sebe. Jedan od bitnijih čimbenika je i moje strpljenje jer nekad planovi ne idu kako smo ih zamislili.

Moja obitelj, ekipa iz kluba svi su velika podrška i motivacija da se i dalje nastavim baviti ovim sportom.

Zasigurno je potrebno puno truda, odricanja, žrtve…Što te motivira da ideš dalje? Ima li trenutaka kad poželiš odustati?

Naravno, naučen sam da u životu ništa ne dolazi lako i preko noći. Rad, rad i rad, što više krvariš na treningu manje ćeš u borbi. Uspjeh i rezultat me motivira jer vjerujem u sebe i sanjam 😉

Nisam nikad razmišljao o odustajanju, naravno nije svaki dan perfektan i sjajan, desi se ponekad, mada rijetko da sam umoran i da mi se možda ne ide na trening, ali opet odem jer me peče savjest ako ne odradim trening. Znam što ove godine imam zacrtano ispred sebe i znam da tom mom cilju ništa i nitko ne može da stane na put pa bilo to umor, ozljeda ili neki možda teži životni moment.

Gdje se vidiš u budućnosti?

Kao profesionalac ovog sporta.

Imaš li neki sportski uzor?

Imam dosta sportskih uzora od Korejca Lee Dae-Hoona, Jordanca Ahmad Abughaush, pa do Janice i Ivice Kostelić, Luke Modrića i Sandre Perković

Poruka za sve koji možda žele trenirati taekwondo?

Taekwondo je super sport iz kojeg možete izvući puno lijepih stvari. Tjelesne aktivnosti djeteta, djeca se uče koncentraciji, razvijaju samopouzdanje i samopoštovanje, porazu i pobjedi. Svaki sport je dobar, ali ako se odlučite za taekwondo preporučujem TK DIV KNIN koji je stvorio mnogo šampiona i najtrofejniji klub Grada Knina i Šibensko kninske županije.