Prije točno četiri godine Slavko Linić je optužio “špijunčinu Karamarka” da kao ministar unutarnjih poslova, po nalogu premijerke Jadranke Kosor, utječe na neovisnost pravosuđa i podmeće SDP-u u vezi kaznene prijave policije zbog malverzacija u riječkim Tržnicama.

Ovoga vikenda Linić je bio malo obzirniji.

Nije nazvao Karamarkova nasljednika na čelu policije Ranka Ostojića “špijunčinom”, ali je svejedno ministarskim priopćenjem skinuo odgovornost sa svoje pomoćnice Nade Čavlović Smiljanec povodom kaznene prijave koju je policija podigla protiv nje povodom slučaja osječkog OLT-a.

Isto je govorio i za Branka Šegona, da može bez problema ostati njegov pomoćnik, pa vidimo kako je to završilo.

Oslobodimo Marinu

Veoma slična situacija dogodila se i prije par tjedana, kad je premijer Milanović dao nalog ministru Liniću da preko Ministarstva financija i Porezne uprave istraži ulogu sisačkih poreznika u optužnici koju DORH priprema protiv njegove kume Marine Lovrić Merzel.

Pa su Nada Čavlović Smiljanec i Linićev zamjenik Boris Lalovac izašli pred novinare i amnestirali Poreznu upravu od optužbi za malverzacije prilikom procjene vrijednosti zgrade Hitne pomoći u Sisku.

I mnogi su se tada, kao i mnogo puta prije toga, zapitali kome više uopće trebaju policija, Uskok, DORH, pa i sudovi, kad imamo Linića i njegove ljude, premijera Milanovića i njegove procjene, Željka Jovanovića i njegove uvrede na račun sudova…

Ovo je postala gotovo ustaljena praksa.

Premijer napada odluke sudova, od Vrhovnog i Ustavnog do Županijskog, Linić se obračunava sa sucem Trgovačkog suda i s ministarske funkcije odbacuje kaznene prijave, dok njegovi suradnici provode istrage kojima se direktno, kao jedna od strana u postupku, upliću u rad Državnog odvjetništva.

I to nije vezano samo direktno uz pravosuđe.

Ministri i prijatelji

Milanović jednom smjenjuje pomoćnika ministra prije odluke Povjerenstva za sukob interesa, drugi puta odbacuje pravorijek Povjerenstva protiv svojih ministara, ali i prijatelja, kakav je bio rapski gradonačelnik Zdenko Antešić.

A da stvar bude još gora, sada se u neki medijima bliskim Vladi može pročitati informacija da premijer Milanović preko svog prijatelja Ranka Ostojića udara na Linićevu suradnicu Nadu Čavlović Smiljanec, a sve kako bi se tim putem obračunao s ministrom s kojim već godinu dana ne razgovara.

I to se prihvaća kao sasvim normalna stvar.

Da premijer koristi policiju za unutarstranačke obračune.

Otprilike kao što Linić koristi Poreznu upravu za svoje obračune i svoje interese, za zaštitu svojih ljudi, svojih stranačkih drugova i svoje kume.

Što radi policija?

No, među tim istim informacijama, provlači se i ona kako je policija zapravo odbijala podići kaznenu prijavu protiv Nade Čavlović i tako došla u sukob s DORH-om, a kao glavni razlog navodi se stav direktno iz Banskih dvora kako Milanović još uvijek ima veliko povjerenje u šeficu Porezne uprave.

Je li onda policija željela zaštititi SDP-ovu dužnosnicu? I kakva je onda točno uloga policije?

Uglavnom, što se glasnije govori o povratku povjerenja u institucije kojima, kako glasi izlizani slogan, “treba ostaviti da rade svoj posao”, to se više narušava povjerenje javnosti u te institucije.

Kako vjerovati sudovima, kad premijer njihove presude proglašava nezakonitima? Kako vjerovati Uskoku i DORH-u kad ministarstva i državne institucije provode vlastite istrage i daju vlastite presude? Kako vjerovati čak i najbenignijem Povjerenstvu za spriječavanje sukoba interesa, kad premijer jednom smjenjuje dužnosnike bez njegova pravorijeka, a poštedi one s osuđujućim pravorijekom?

Tajne službe

A ne treba zaboraviti ni tajne službe. Prije koji mjesec Zoran Milanović i Ivo Josipović spremno su skočili Karamarku na vrat zbog sumnjiva zapošljavanja u SOA-i u vrijeme njegova ravnateljskog mandata, ali se ni jednom nisu zapitali kako su inskriminirajući podaci iz službi pod njihovim nadzorom iscurili u medije.

Institucije su tada obavile svoj posao.

I napokon, vratimo se opet četiri godine unatrag.

U vrijeme kad je Linić u oporbi bjesnio oko riječkih Tržnica, smatralo se da vladajući HDZ preko ministra Karamarka kontrolira policiju, a SDP se preko Mladena Bajića mogao pouzdati u DORH.

Sada je situacija obrnuta: DORH pod novim ravnateljem Dinkom Cvitanom udara na SDP-ove lokalne šerife i visoke dužnosnike, dok se SDP pouzdaje u policiju i Poreznu upravu.

Institucije i dalje rade svoj posao. Pitanje je samo – čije institucije?

feral news / 24sata – Tomislav Klauški /