Početkom dvijetisućitih godina Kninom se razlila krilatica o „gradu mladih“. Tako se i sada kočoperi na službenim stranicama grada. „Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Kninu živi 15.190 stanovnika. Smatra se gradom mladih jer je skoro 5000 stanovnika mlađih od 19 godina i upravo oni čine budućnost grada“.
Popisom stanovnika iz 2011. godine Knin ukupno broji 15.407 stanovnika a mlađih od 19 godina je 3869. Statističkom točnošću jasno je vidljivo da se dobna struktura u jednom popisivačkom ciklusu bitno promijenila.
Nije teško dokučiti da krilatica s početka dvijetisućitih nije samo suha statistika nego se radilo i o političkoj interpretaciji etničke dominacije. Na valu takvih krilatica sredinom dvijetisućitih izabrana je „najmlađa gradonačelnica“ i činilo se da sreći nema kraja. Prošlo je šest godina a rezultati su drastično promijenjeni. „Mlada gradonačelnica“ je očito nepovoljno djelovala na demografsku strukturu mladih u Kninu. Trend je takav i dalje i nema druge nego zaključiti da se život nametnuo političkim floskulama.
Različite su definicije mladih. Ovom prigodom poslužili smo se tumačenjem kakvo je dao sam Grad (mladi su osobe do 19 godina).
Na stranicama UDG „Feral“ nedavno je objavljena vijest o skupu održanom u Kninu gdje su predstavnici Udruge mladih „Mladi uEU“ sudjelovali na navedenoj radionici, te iskazali svoje mišljenje „da su na području Šibensko-kninske županije mladi u diskriminiranoj skupini zbog velike stope nezaposlenih mladih te samim tim nemogućnosti osamostaljenja“.
Osnovana je pretpostavka da navedena organizacija ne definira istu dobnu skupinu. Grad definira kao mlade predškolski i školski uzrast dok udruga vjerojatno misli o nešto starijoj populaciji koja je u potrazi za poslom.
Međutim, ukoliko je zaključak udruge „Mladi u EU“ i približno točan, ono što je zvučalo s početka dvijetisućitih kao nacionalistički ideal za vladavine „najmlađe gradonačelnice“ rasplinulo se kao mjehur od sapunice. A možda se, treba biti oprezan, pretvorilo u tumačenje da su Hrvati u Kninu diskriminirani. Treba biti oprezan, jer kad skup zaključi da je, u postratnoj sredini, jedina ozbiljnija diskriminacija, ona prema mladima, onda su namjere sudionika, u najmanju ruku upitne.
Ako su zaključci ipak blizu istine onda je to svejedno šamarčina „mladoj gradonačelnici“ i njenoj samohvali o 800 novozaposlenih u zadnje 4 godine,odnosno i onim institucijama koje se na neki način hvale da se smanjiva broj nezaposlenih. Ispada da gradonačelnica i te institucije sustavno diskriminiraju mlade (je li, Hrvate!). A to što se ne povećava broj zaposlenih znači da su i sve druge dobne skupine u istom problemu. Svatko sa svojim brigama.
Imajući u vidu sve rečeno a naročito period vladavine „mlade gradonačelnice“ teško se oteti dojmu da se, usprkos godinama, politički olinjala. Ironično ćemo na kraju parafrazirati Josipa Broza Tita koji bi rekao: Grad koji ima ovakvu omladinu ne treba se bojati za svoju budućnost.
