N ema HDZ što komentirati SDP ni za komunističko naslijeđe, a još manje za korupciju, slučaj Šegon ili slično SDP-ovsko maslo; oni su na optuženičkoj klupi – tako otprilike ljudi iz vrha SDP-a ovih dana komentiraju HDZ-ovo ideološko nasrtanje na vladajuće, na početku kampanje za euroizbore i predsjedničke izbore. Na stranu činjenica da to jesu besmislice, jer današnji SDP ima veze sa starim SK koliko i s lanjskim snijegom, na stranu i činjenica da i predsjednik Ivo Josipović ispravno upozorava da HDZ vodi kampanju za predsjedničke izbore, a da kandidata uopće nema, ali jedno je ipak istinito: HDZ kao stranka nije još osuđen za kriminal kao zločinačka organizacija i, na našu opću žalost, imaju pravo laprdati što žele.

Ova vlast nije učinila ništa da ubrza proces protiv HDZ-a (ok, ok, pravosuđe možemo samo poljubiti u obraz…), kao što nije učinila uglavnom ni većinu drugih stvari koje je trebala, i dok je tako – HDZ može raditi što hoće.

To što HDZ nema ni program, ni kandidate, nažalost uopće nije tema za proljeće 2014. godine. Jer, na djelu su dva trenda: prvo, HDZ okuplja najradikalniju i najzadrtiju desnicu oko sebe. Sastanci sa Željkom Markić daju se namjerno plasirati u HDZ-u sklone medije, a Željka Markić u intervjuu jednom takvom mediju niti riječju ne demantira svoje ambicije da se pojavi u politici. Jedino što je dosad rekla jest da ne ide na listu za EP, ali nije rekla da ne ide na sve ostale izbore.

Dapače, na eksplicitno pitanje hoće li se uključiti izravno u politiku, odgovara da je politika rad za opće dobro i da je dakle već u politici. Njezin bazen glasova SDP ne bi smio zanemariti. Ona i dalje u javnosti ima čistu aureolu, barem u desnom polu i čak desnom centru. Trenutno, ima imidž pobjednika.

A s druge strane, SDP ima armiju razočaranih birača, i to je drugi trend koji je u stalnom porastu. To su isti oni koji na prve izbore za EP već nisu izašli. Vladajući 2013. nisu shvatili poruku, čini se – osim da im je IDS ipak potreban. Ali SDP-ovi birači masovno su razočarani. Njihova je ljestvica bila visoka, zato je njihovo razočaranje proporcionalno veće. Vlada nije ostvarila gotovo ništa od obećanoga. SDP se nije pokazao lijevom i socijalno osjetljivom strankom, HNS se raspada nakon brutalnog isključenja Radimira Čačića, IDS-u je samo do Ivana Jakovčića, HSU glasa za spašavanje budžeta prelijevanjem iz mirovinskih fondova.

Ni javni diskurs nije bolji – čini se da kao da u vrhu Vlade samodopadno i samodovoljno žive svoj mandat. To je skupina razdraganih ljudi, koji se vrhunski zabavljaju, šiba ih adrenalin i žive »days of their lives«. Nikada im neće biti bolje u životu. A svi koji ne razumiju koliko su njihove namjere dobre, i poštene, (što je najgore – to je čak i istina) što im oni mogu?! HDZ, to je hrpa lopova. Sindikati, to je hrpa neodgovornih luzera. Ekonomski stručnjaci, neka se uključe u politiku pa onda rješavaju stvari, a ne da sa strane patroniziraju. Birači, što pak i oni dovraga više hoće!? Mi smo učinili sve što smo mogli – to je rezon vladajućih, pokazan i nakon skupa velike četvorke u petak.

J avnost je užasno puno očekivala od njihovog susreta. Energiju, obećanje, mjere, rekonstrukciju, nadu – dobili su samo poruku da bolje ne može. To je to, rekao bi haiku premijer. Kao da se poluge moći ni ne pokušavaju iskoristiti.

Birači SDP-a i koalicije naprosto ne dobivaju ono što su očekivali. To je tema o kojoj bi u SDP-u trebali razmisliti. A ne da li je HDZ zločinačka organizacija. Ako i jest, tu presudu nema tko donijeti. Na slobodi su k’o ptičice i imaju ustavno pravo djelovanja, govora i okupljanja. I iskoristit će ga do kraja.

A SDP-ovi birači sve će lijepo pratiti na televiziji, kao u pjesmi, »je li ovo neki reality show, neko pomicanje granica, neko Orson Welles sranje…«. Jer na izbore izaći neće.

Piše: Tihana Tomičić, foto. Damir ZAMAKLAR, novilist