Okončanje sudskih procesa čeka osam kuća, šest stanova, 55 oranica, dva skladišta, 58 poslovnih prostora, 26 livada i pet močvara! Oduzete pokretnine uključuju jahtu, gliser, desetak vozila i 450 umjetničkih slika
ZAGREB Drago Rubala, nekadašnja medijska zvijezda i liječnik koji je za novac mnogima »sredio« lažne invalidske mirovine, s USKOK-om se prošle godine nagodio da će u zatvoru, bezuvjetno, odslužiti dvije godine, vratiti nešto više od 79.000 eura, ali i državi, kako bi namirio ono za što ju je oštetio, dati svoj 200.000 eura vrijedan stan u najužem centru Zagreba u Masarykovoj ulici.
U tih je prekrasnih 85 četvornih metara Ministarstvo socijalne politike i mladih prije desetak dana, u sklopu projekta deinstitucionalizacije domova socijalne skrbi, uselilo četiri žene, štićenice Doma za psihički bolesne odrasle osobe Zagreb, o čemu je naš list pisao. Ministarstvo im plaća hranu i režije, osigurava cjelodnevnu pomoć pa žene tamo započinju svoj novi život izvan institucije u kojoj su provele brojne godine. Koliko još takve, i slične imovine, dobivene nakon pravomoćnih presuda u kaznenim postupcima, država ima, i može dati na raspolaganje onima kojima krov nad glavom treba, provjerili smo u Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI).
Sudeći prema odgovoru DUUDI-ja, na »lageru« ima zaista svega, čak 468 nekretnina – stanova, kuća, oranica, šuma i koječega još, privremeno oduzetog kriminalcima svih kalibara. Kako je, međutim, pravda spora, pitanje je hoće li, i kad, ta imovina postati vlasništvom države, i biti stavljena u ovakvu, humanu funkciju, ili pak prodana, a novac prebačen u državni proračun. Država s tim, naime, ne može raspolagati do okončanja sudskog procesa, nakon kojeg se, ovisno o presudi, imovina vraća okrivljeniku ili dodjeljuje državi.
Do sada je, temeljem pravomoćnih sudskih odluka u kaznenim postupcima, država trajno oduzela 11 stanova. Ministarstvu socijalne politike dodijeljeno je, od toga, šest stanova i jedna kuća sa tri stana. DUUDI na raspolaganju trenutačno ima još dva stana nad kojima je država stekla vlasništvo, no za njih su u tijeku sudski postupci za iseljenje i predaju stanova državi.
Osim stanova, trajno su oduzeta i tri vozila, od kojih je jedno dodijeljeno Centru za odgoj i obrazovanje, dok su, od ostalih pokretnina, u jednom kaznenom postupku trajno oduzete još samo pokretnine poput kućanskih aparata i informatičke opreme, darovani Domu za psihički oboljele odrasle osobe u Zagrebu. Što se oduzetog »keša« tiče, odgovaraju iz DUUDI-ja, u državni je proračun do sada uplaćeno 3,16 milijuna kuna.
Ono što, s druge strane, država trenutačno čuva, puno je brojnije i vrednije, no čeka okončanje postupaka. U 468 nekretnina koje DUUDI privremeno drži, do okončanja sudskih procesa, ima kuća i stanova, oranica, šuma, livada, garaža, pa čak i cisterni, vinograda, grmača i trstika. Na računu u banci čuva se i, redom, 1,029 milijuna kuna, 382,5 tisuće eura, oko četiri tisuće američkih dolara, 400 švicarskih franaka, 16 tisuća mađarskih forinti, 200 kanadskih dolara i 25 britanske funte!
Između ostalog, okončanje sudskih procesa čeka osam kuća s pripadajućim dvorištima, garažama, voćnjacima i slično, šest stanova, ali i još puno manjih vlasničkih udjela u drugim kućama, stanovima, gospodarskim i poslovnim zgradama i tako redom. Tu je i 55 kompletnih oranica, dva trgovačka skladišta, 58 poslovnih prostora, 26 livada i, primjerice, pet močvara! Navodi se, između ostalog, i jedna »neplodna« nekretnina. Privremeno oduzete pokretnine uključuju pak dva plovila – jahtu i gliser, desetak vozila – motora i automobila te oko 450 umjetničkih slika.
Nažalost, dok država sve ovo što je privremeno oduzela onima koji su se ogriješili o zakon ne stekne u trajno vlasništvo, proći mogu i godine, pa čak i desetljeće. A dok imovinu do okončanja sudskih procesa čuva, na njoj puno i gubi, plaćajući režijske troškove, održavanje i slično. Iz tog je razloga, kažu i u samom DUUDI-ju, državi puno draže, kad se za to steknu uvjeti, odnosno kad imovina prijeđe u vlasništvo države, dati je na korištenje, kao u slučaju štićenika domova socijalne skrbi nego je dalje praznu održavati. Pritom, nitko sretniji od korisnika, u našem slučaju četiri žene kojima je doktor Rubala »omogućio« kvalitetniji život, izvan ograda instutucije