“Neka se upamti današnja sramotno nasilna deložacija obitelji sa šestero djece.”, poručuju iz Živog zida.
U petak je provedena jedna od najbrutalnijih deložacija ikad. U Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj rekli su da je zbog pružanja pasivnog otpora tijekom deložacije privedeno dvadesetak osoba jer su onemogućavali policiju dok je pomagala provođenje odluke suda. “Nema govora o nikakvom nasilju, kamoli teškom nasilju, kako objavljuju neki mediji”, tvrdi izvor portala sibenik.in
Deložaciji obitelji Mišković koja je bila zakazana za 12 sati suprotstavili su se aktivisti Živog zida, njih 60-ak s nekolicinom građana. Radi čega su specijalci reagirali, i odnijeli sve koji se nisu željeli maknuti. Oglasila se PU šibensko-kninska:
“Nakon što su se nazočne osobe oglušile na upozorenje i naredbe policije da se mirno raziđu, kako bi se službena radnja mogla provesti, isti su nastavili sa sprječavanjem provođenje službene radnje. Tom prilikom policijski su službenici, zbog pružanja pasivnog otpora, uporabili najblaži oblik sredstva prisile (tjelesnu snagu), a kako bi se omogućilo provođenje službene radnje. Navedene osobe u starosti od 14-42 godine su dovedene u službene prostorije Policijske postaje Knin, gdje im je ponuđena i jednoj od njih, 27-godišnjakinji koja nije imala vidljivih ozljeda na vlastiti zahtjev pružena hitna medicinska pomoć”
“Ovi aktivisti iz Živog zida i novinari ne bi bili ovdje da znaju što se uistinu događa. Radi se o tome da je još 1985. godine na sudu u Travniku utvrđeno da je Mišković otac moje klijentice. Tada se to radilo analizom krvi i s 88-postotnom sigurnošću je utvrđeno da joj je on otac. Nikad se nije brinuo za svoje dijete ni plaćao alimentaciju, a moja klijentica, koja sada ima 30 godina, već duže od 12 godina sudom pokušava ostvariti svoja dječja prava. Iako poriče da je otac, Dragan Mišković već godinama izbjegava DNK analizu.”, kazala je Ljiljana Marović Pirš, odvjetnica Žakline Lovrenović koja tvrdi da joj je Mišković otac, prenosi portal Tris.
Agonija obitelji Mišković, počela je davne 1985.g. u Travniku kada je Gordana Lovrenović tužila Dragana Miškovića da je otac njene kćeri Žakline Lovrenović.
DNK analiza kojom bi se sa 99,999% -tnom sigurnošću utvrdilo očinstvo nikada nije napravljena. Naime, prve uspješne DNK analize napravljene su u američkim laboratorijima 1988.godine, odnosno 3-4 godine nakon što je Gordana pokušavala na sudu dokazati kako je upravo Dragan otac njene tek rođene kćeri.
No, nemojte misliti kako je naša medicina 1985. godine bila poput medicine srednjeg vijeka. Tih godina medicinski fakulteti u Zagrebu, Sarajevu i Ljubljanu bili su u cijelom svijetu izuzetno priznati i cijenjeni, a naši laboratoriji tog vremena potpuno ravnopravno su se „nosili“ sa laboratorijima velikih europskih metropola.
Iako u to vrijeme DNK analiza nije postojala, već tada se moglo sa gotovo 90%-tnom sigurnošću odrediti nečije očinstvo. Kako?
Manje-više svi znaju da ljudska krv mora pripadati jednoj od 4 krvne grupe (A,B,AB,0) i jednom od dva Rh (Rhesus) faktora koji može biti pozitivan ili negativan.
Određivanje krvne grupe također se radi u svrhu utvrđivanja roditeljstva, ako identitet oca, majke ili oba roditelja nije siguran. Na primjer, u slučaju određivanja očinstva krvne grupe djeteta i majke uspoređuju se s krvnim grupama osoba koje bi mogle biti otac djeteta, a pravi otac se obično utvrdi na način da se isključe osobe koje nikako ne mogu biti očevi. Ipak, određivanje krvne grupe korisnije je ako se želi dokazati da muškarac nije otac djeteta, nego ako se želi dokazati da on to je. Dijete od svakog roditelja nasljeđuje gen A, B ili 0. Gen A i gen B su dominantni, dok je gen 0 recesivan. Ukoliko promatramo samo krvne grupe, moguće su sljedeće kombinacije:
Ukoliko je otac Rh pozitivan, dijete nasljeđuje te Rh pozitivne genne od svog oca. Ako su oba roditelja Rh negativna mogu imati samo Rh negativno potomstvo, što u kombinaciji sa mogućnostima nasljeđivanja krvnih grupa daje 80-90 %-tnu vjerojatnost otvrđivanja očinstva.
A kada se tome dodaju moguće kombinacije krvnih podgrupa zaključiti ćemo da su krvni testovi koji su se sredinom osamdesetih godina radili za utvrđivanje očinstva pouzdani gotovo kao i današnji DNK-testovi.
Međutim danas kad možemo sa 99,999999 % -tnom sigurnošću utvrditi očinstvo, nevjerojatno ja da se isto ne napravi ili da netko to odbije. Posebice ukoliko je riječ o nekom nasljedstvu ili kao ovom slučaju – obeštećenje.
No, zar je doista hrvatskim sudovima bio problem donijeti odluku o obveznom DNK testiranju koje se danas rutinski radi u par hrvatskih laboratorija po cijeni od 1600,00 kn na čije rezultate se čeka samo sedam dana?
Feral News, Luciano Grmovšek
