Hrvatska elektroprivreda nedavno je objavila da je za prvih šest mjeseci ove godine ostvarila neto dobit od 1,39 milijardi kuna, ili 461 milijun više nego u istom prošlogodišnjem razdoblju. Nisu naveli koliki udjel u tom uspjehu ima sam HEP, a koliko je to posljedica dara s neba, koji HEP ne pomišlja podijeliti s građanima Hrvatske, potrošačima električne energije. Osim s onima kojima osigurava i toplinsku energiju. Njima je HEP u godinama iza nas toplinske račune umanjio za nevjerojatnih 1,8 milijardi kuna. Samo u prošloj godini za 185 milijuna.
O čemu je riječ?
Poslije za HEP hidrološki iznimno povoljne 2010. godine, u kojoj su njezine hidroelektrane ostvarile rekordnu proizvodnju, uslijedilo je sušno razdoblje. Pa su iz HEP-a početkom 2012. godine, po uobičajenoj praksi, krenuli s najavljivanjem povećanja cijene struje zbog – suše. A onda je od druge polovine te godine pa sve do ovih dana nebo ponovno postalo vrlo izdašno. HEP-ove hidroelektrane intenzivno proizvode najjeftiniju električnu energiju, u čemu one na području Dalmacije, posebno one na slijevu rijeke Cetine, imaju najveći udjel.
Akumulacije ‘pune struje’
HEP-ovi čelnici, koje ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak mijenja kao na tekućoj traci, nisu se sjetili darove s neba podijeliti s hrvatskim građanima, svojedobnim “investitorima” hidroelektrana, termoelektrana i toplana kojima oni upravljaju. Istodobno im ne pada na pamet ukinuti dugogodišnju praksu da kroz strujne račune otimaju novac svim potrošačima struje u Hrvatskoj kako bi se u Zagrebu, Velikoj Gorici, Samoboru, Zaprešiću, Osijeku i Sisku jeftino grijali.
U sastavu HEP grupe je, uz ostale segmente, proizvodnja koja se sastoji od 25 hidroelektrana, četiri termoelektrane i tri termoelektrane-toplane, a tu je i polovina NE Krško. Godišnja potrošnja Hrvatske je oko 15 milijardi kilovatsati električne i tri milijarde kilovatsati toplinske energije. Svu toplinsku energiju proizvedu dvije termoelektrane-toplane u Zagrebu i jedna u Osijeku. U ta dva grada, zagrebačkom prstenu koji čine Velika Gorica, Samobor i Zaprešić, te u Sisku, i potroši se sva toplinska energija, uglavnom za zagrijavanjestambenih i poslovnih prostora.
Proizvodnja topline u HEP-u već godinama košta više nego se za taj proizvod utrži. Točnije, HEP-u toplinarstvo donosi gubitke, koji se pokrivaju iz prihoda od proizvodnje, odnosno prodaje jeftine električne energije iz hidroelektrana.
Od navedenih petnaestak milijardi potrebnih kilovatsati godišnje, po oko 2,5 milijardi kilovatsati HEP dobije iz proizvodnje NE Krško i svih sedam termoelektrana i termoelektrana-toplana. Razlika od 12 milijardi kilovatsati osigura se proizvodnjom u hidroelektranama i uvozom. Hidroelektrane su u prošloj godini dale osam milijardi kilovatsati električne energije. Od toga je 11 hidroelektrana u Dalmaciji proizvelo četiri milijarde i 588 milijuna kilovatsati, u čemu je udjel pet hidroelektrana na slijevu Cetine tri milijarde i 64 milijuna kilovatsati. Sve ostale hidroelektrane u državi proizvele su tri milijarde i 397 milijuna kilovatsati.
Trend je nastavljen i u 2014. godini. Prema neslužbenim podacima, u prvih šest mjeseci 10 hidroelektrana u Dalmaciji, bez HE Dubrovnik, proizvelo je 1,7 milijardi kilovatsati, od čega pet hidroelektrana na slijevu Cetine gotovo 1,4 milijarde, s tim da su akumulacije Peruča i Buško blato “pune struje”.
Na jugu skuplje grijanje
U HEP-u nerado priznaju da grijanje Zagreba i okolice, Osijeka i Siska sufinanciraju svi potrošači električne energije iz Hrvatske. Ali to ne mogu sakriti budući da su obvezni na objavljivanje godišnjih izvješća oposlovnim rezultatima. Iz objavljene bilance za 2013. očito je da je HEP grupa ostvarila konsolidiranu neto dobit od 1,3 milijarde kuna. Da nije bilo prelijevanja u korist grijanja u navedenim gradovima, dobit bi bila znatno veća. Naime, unatoč prije dvije godine povećanoj cijeni grijanja, HEP-Toplinarstvo za 2013. godinu iskazalo je gubitak od novih 184.972.000 kuna. Pa su akumulirani gubici te HEP-ove tvrtke kćeri dosegnuli nevjerojatnih milijardu i 791 milijun kuna, koje su u okviru HEP grupe svih godina kada je HEP-Toplinarstvo stvaralo gubitke pokrivali ostali poslovni segmenti, u prvom redu svi kupci jeftino proizvedene HEP-ove struje u hidroelektranama.
Istodobno, građani Dalmacije plaćaju najskuplje grijanje, za to ponajviše trošeći skupu struju, koja je skupa i zbog zimske toplinske blagodati Zagrepčana, Osječana i Siščana.
TONI PAŠTAR, Slobodna Dalmacija
