Jedan gotovo nepojmljivi i drski čin Rose Parks koja je davnoga prosinca 1955. odbila svoje mjesto u autobusu ustupiti bijelcu izazvao je masovni prosvjedni pokret koji će godinama poslije dovesti do ukidanja segregacije u Americi.

Rosa Parks nije mogla sakriti boju svoje kože kako je to, recimo, pedesetak godina poslije uspijevalo Michaelu Jacksonu.

Mi u Hrvatskoj, srećom, nemamo nekih problema s rasizmom (jasno, izvan nogometnih stadiona) niti znamo za segregaciju.

Prava je istina da se u Lijepo Našoj  i homoseksualci ili neka druga manjina smiju voziti autobusom i da nikome ne trebaju ustupiti svoje mjesto.

Kako ne bi smjeli?  Jedino im nitko razuman ne bi preporučio da pokazuju ili govore tko su.

Inicijativa “U ime obitelji” prikupila je nevjerojatnih 380.000 potpisa,  zahtijevajući da u Ustav Republike Hrvatske uđe nešto što je Rosa Parks uspjela izbaciti iz američkih zakona: da svi ljudi nisu isti i da neki imaju prava, a neki drugi da ih nemaju. Kažu, rade to radi zaštite obitelji. Pa su i inicijativu nazvali “U ime obitelji”.

No, daleko je važnije tko stoji iza Markićke i „njezine“ inicijative?

Premda se Karamarko ograđuje i nemušto pobija tvrdnje predsjednika Josipovića i premijera Milanovića, kako je HDZ u koaliciji sa Crkvom pokretač ( i mecena ) Referenduma  za koji nam se dio  Europa smije a dio sablažnjava, grad Knin  – u kojem se oduvijek ostvaruju sve Sanaderove, Kosoričine a sad i Karamarkove želje i zapovijedi, grad u kojem željezna lady vlada gotovo devet godina govori nešto drugačije.

A Karamarku su ruke, po običaju „čiste“.