Lijepo je petog kolovoza u Kninu, zar ne? Slije se sa svih strana 100-tinjak tisuća domoljuba, viju se zastave, neki se od silnog ushićenja i zapjene, razvale ustaške zastave… Svrate i političari, redom spomenu kako se Knin ne smije zaboraviti nakon proslave, kako treba vratiti život u Kraljevski grad, sve tako nešto lijepo, i zatim odu.
I tako se primakne Božić, a Jelena Matijević i Miroslav Petričević iz kninskog Caritasa imaju pune ruke posla. Zaprimaju se prijave za podjelu obiteljskih paketa pomoći. Svakog jutra gužva je na hodniku ispred skromnog ureda. Nije da ni inače nemaju posla: pomažu 675 obitelji na kninskom području, što je ukupno 1694 korisnika, od kojih je oko 90 posto u samom gradu Kninu – piše Slobodna Dalmacija
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. u Kninu je živjelo nešto više od 15.000 ljudi.
Osim obiteljskih paketa, koji sadržavaju ono najnužnije – od namirnica poput brašna, riže, tjestenine i nešto konzervirane hrane, do osnovnih higijenskih proizvoda – Caritas korisnicima pomaže još i kada je u pitanju skupljanje pomoći za liječenje, podjelom ogrjeva i sličnim akcijama. Posla im, dakle, ne nedostaje i inače tijekom godine, kažu nam sugovornici. Tu je, naravno, u pučka kuhinja u kojoj jedan obrok dnevno osiguraju 82 korisnika. – Nešto je samaca – kaže nam Jelena Matijević – no uglavnom je riječ o obiteljima.
Među obiteljima koje pomaže Caritas ima ih i sa po šestero djece.
Funkcioniraju isključivo zahvaljujući dobročiniteljima, donatorima. Njih je, međutim, sve manje. Neke su firme propale, pojedinci koji su prije redovito uplaćivali novac, makar i neki skromni iznos, osiromašili su. Među pojedinačnim dobročiniteljima su još najuporniji umirovljenici, oni koji i sami najmanje imaju.
Caritas je u Kninu osnovan 2000. godine, i dojam je da je stanje lošije nego tada – kaže Miroslav Petričević.
– Ne osjeća se niti stagnacija, samo nazadovanje – kaže on iskreno.
– Ima, doduše, ljudi koji prestanu dolaziti po pomoć, uglavnom su to oni koji se nekamo odsele. No, javljaju se novi, i to ljudi koji su donedavno normalno živjeli. Ono malo firmi što je radilo je zatvoreno otkad je počela kriza, a često ljudi mjesecima rade i ne prime plaću. Ili još gore, rade na crno i ne prime plaću. Ima ljudi koji su ostali bez posla, a u kreditima su. Nešto se zaradi kada je sezona, ljudi nađu kakav posao na obali, nešto se zaradi i na branju smilja, no kada dođe zima, brzo se to sve potroši – pojašnjava on.
Ukupno će kninski Caritas za Božić podijeliti oko 500 paketa najpotrebitijima. Ili se barem nadaju da će ih uspjeti toliko kompletirati. Vodi se računa o tome da pomoć dobiju samo oni kojima je potrebna.
– Poznajemo većinu korisnika, postoji evidencija i dokumentacija temeljem koje se odobri pomoć – napominje Jelena Matijević isključujući bilo kakvu mogućnost da bi pomoć dospjela u ruke onih kojima i nije potrebna. No problem i dalje ostaje to što je donacija sve manje, a s tim problemom se suočava i pučka kuhinja koju zajedno vode Caritas i Grad Knin.
Za potrebite kuhaju Milica Šegrt, Josipa Zrnić i Kata Mišković, koja i dostavlja hranu onima koji ne mogu doći do kuhinje. Voditelj je Zrinko Dreno.
Pučka kuhinja u Kninu bi, inače, mnogima mogla biti uzor po čistoći i organiziranosti. Uostalom, imaju HACCP certifikat.
– Pokušavamo napraviti najbolje od onoga što nam je na raspolaganju – kažu nam kuharice pokazujući jelovnik.
Skuhaju se tako ponekad sarme, ponekad tjestenina s mesom. Petkom – varivo i riba, odnosno riblja konzerva ako nema ništa bolje. U stvarnosti to znači, primjerice, jedna sarma po osobi, odnosno jedna riblja konzerva i kvarat kruha, te tanjur variva po osobi. Svjesne su, kažu, da je to većini njihovih korisnika jedini obrok dnevno.
– Nekada bi subotom uvijek imali osigurano i po litru mlijeka po osobi, no donira se sve manje hrane – kaže nam kuharica Milica Šegrt dok korisnici počinju stizati po svoje obroke.
Kata Mišković svaki dan razvozi obroke za nekih dvadesetak korisnika slabijega zdravlja ili su predaleko da bi mogli sami po obrok. Nagledala se svega.
– Pa eto, stvarno se svega može vidjeti. Znalo se dogoditi i da pronađemo ljude mrtve u svojim kućama – kaže, dodajući kako se posjet nikad ne završi samo dostavom hrane. Ponesu im i nešto pomoći, ponešto i sami djelatnici Centra prikupe između sebe, od čiste odjeće, rublja, raznih kućanskih potrepština…
Caritas, međutim, pomaže tek dio ljudi koji su inače u Kninu primatelji nekog oblika socijalne pomoći – zajamčene novčane naknade, naknade za električnu energiju, sufinanciranja nabave školskih knjiga ili jednokratne financijske pomoći. Ukupno je takvih korisnika, kaže nam Josipa Buzdovačić, ravnateljica kninskog Centra za socijalnu skrb, 1626. Od toga, 1002 su samca, a 626 je obitelji. Odnosno, pomoć Centra koriste 2322 osobe u obiteljima i 1002 samca, no nije riječ samo o gradu Kninu, već i o općinama Biskupija, Civljane, Kijevo, Kistanje i Ervenik. Naravno, velika većina korisnika je u samom gradu Kninu.
– No, ne mislim da je u Kninu slika nešto drastično lošija nego u drugim nerazvijenim krajevima u zemlji – kaže ravnateljica koja, kao fetiva Kninjanka, ne da na svoj grad.
– Broj korisnika opada u vrijeme sezonskog zapošljavanja. Mogu reći da je početkom 2000-ih broj korisnika pomoći bio puno veći – kaže ravnateljica Buzdovačić.
No, prava slika kninske sirotinje potpunija je ako se malo usporede brojke. Na primjer, u gradu Šibeniku, koji je 2011. imao oko 46.000 stanovnika, Centar za socijalnu skrb prošle je godine imao evidentirana 1102 korisnika.
Nakon svih razaranja, i propasti većine industrije, u Kninu još jedino siguran posao imaju sretnici zaposleni u gradskim ili državnim službama ili vojsci. Prije rata, primatelja socijalne pomoći u selima uokolo Knina, koji su danas redom općine, nije bilo jer su se ljudi bavili stočarstvom, radila se i zemlja. Danas je ostalo tek nešto starijih ljudi čija su djeca daleko, zemlja je zapuštena, a redovi pred Caritasom sve duži.
Doduše, Knin je u međuvremenu dobio velebnu novu crkvu, ušminkan je gradski trg i par fasada u centru, od kojih je najljepša ona gradske uprave – valjda da zablista svakog petog kolovoza, kada se razvije tisuće zastava, a uši proparaju domoljubne pjesme.
