Josipa Rimac za Slobodnu Dalmaciju, krajem prosinaca 2013.godine navodi:
„ Eh, davno je bila ta 2005. godina pa je teško prisjetiti se svega učinjenog, ali izdvojit ću neke najvažnije projekte.
A sad ipak ozbiljno, dakle tu je stambeno zbrinjavanje (darovanje stanova i kuća u vlasništvu RH), izgradnja vodovodnog i kanalizacijskog sustava i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Knina novcem EU-IPA fonda, obnova 30 stambenih zgrada i izgradnja novih dviju stambenih zgrade – imajte u vidu da u Kninu trenutno imamo sedamnaest gradilišta! – zatim spomenik hrvatske pobjede “Oluja 95”, započeta izgradnja crkve Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, uređenje sportskih terena (teniski tereni, umjetna trava i višenamjensko igralište), obnova dječjeg vrtića, uređenje glavne ulice sa šetnicom i holtikulturom, otvaranje veleučilišta “Marko Marulić” u Kninu, izgradnja studenskog doma i gradske knjižnice (još traju radovi), odvajanje bolnica i početak samostalnog rada OB “Hrvatski ponos”, a velik doprinos dali smo i u otvaranju tvornice DIV, gdje se zaposlilo skoro četiri stotine ljudi…“
Samo par mjeseci nakon intervjua, DIV-TVIK, darovani stanovi, IPA-projekt i kninska bolnica postali su predmet istrage DORH-a i PNUSKOK-a.
Uređenjem kninske šetnice i hortikulturom bavila se cvjećarka, a nezadovoljni dekan, prodekani i bivši dekan kninskog veleučilišta pozivaju DORH i međusobno se optužuju za kriminalno – koruptivna djela.
Na stotine tisuća kuna donacija za spomenik „Oluja 95“ završilo je u nečijim džepovima, a građevinske radove na studentskom domu, kada bi se udostojili obići radilište, trenutno bi zabranila svaka građevinska inspekcija.
Osim navedenog, Josipa Rimac novinarki Slobodne Dalmacije pohvalila se uređenim sportskim igralištima i teniskim terenima. No, osim što je poznato da dva kninska teniska terena vrijede približno kao dva Wimbeldonska, vjerujemo da malo tko zna kako je Josipa Rimac izgradila tenisko igralište s kojim se eto, i po medijima hvali. Pa, krenimo redom …
Realizacija izgradnje teniskih terena započela je nanošenjem asfaltne podloge. Podlogu za dva terena izradila je hrvatska vojska. Točnije – napravili su heliodrom, na koji je jednom prigodom sletio i helikopter tadašnjeg predsjednika RH Stipe Mesića.
Hrvatska vojska napravila je i veliku montažnu tribinu za gledatelje, čime je veći dio poslova oko izgradnje budućih teniskih terena bio dovršen. Za finiširanje radova preostalo je na asfalt heliodroma nanijeti akrilnu podlogu, kupiti i postaviti dvije teniske mreže te ograditi dva teniska terena.
Lokalni bravar postao je glavni izvođač radova ( po našim spoznajama bez javnog natječaja ), a podizvođač je bila firma koja se bavi nanošenjem podloge i izradom teniskih terena.
Iako je podizvođač uredno i profesionalno obavio svoj dio posla, asfaltna podloga na koju je podizvođač nanosio akrilnu podlogu ( cijena oko 12 eura / m2 ), nije bila pripremljena i poravnata kako treba, te se od prvog dana nakon svake kiše, na oba terena danima zadržava velika količina vode.
Osim nakupljanja vode, netom po dovršetku radova, uočeni su brojni nedostaci. Žičana ograda oko teniskih terena nije samo najlošije kvalitete, već ima veličinu okna kroz koju teniska loptica proleti bez problema, a prva bura polomila je i posavijala mizerne šipke nosača ograde.
Čak su i reflektori, ( u vrijeme dok su radili) donacija HEP-a, postavljeni nepropisno za osvjetljavanje teniskog terena – pozicionirani su na same rubove terena!
Struja pod naponom u otvorenim reflektorskim stupovima dostupna je prstima svakom znatiželjnom djetetu i pitanje je trenutka kad će netko stradati.
Kninski tereni za „bijeli sport“ okruženi su blatom, zemljm i lokvama vode, kao i dječje igralište u neposrednoj blizini terena.
No, kninjane ništa više ne može iznenaditi i zaprepastiti. Na ovakvu brigu gradskih vlasti navikli su već desetljećima.
feral, Nenad Gnječ
