Nekoć Ivanu Škaričiću, a od lipnja prošle godine Ivanu Kovačiću, koji je odlučio sam se, u vlastitu vozilu, prebacivati s točke A do točke B, dok će novac dobiven od prodaje škode, kako je “Slobodna” već objavila, utrošiti na opremanje dječjega vrtića u Kučićima.

Početna cijena je 167.407,74 kune, natječaj je otvoren do 27. veljače u 13 sati, a odmah nakon toga u gradonačelnikovu uredu će se obaviti i javno otvaranje pisanih ponuda. Cijenu je odredio Neven Kralj, stalni sudski vještak za strojarstvo, promet i motorna vozila, a ponuditelji su na žiroračun Grada Omiša dužni uplatiti jamčevinu od 16.800 kuna.
Registriran, malo prošao…

Ako dražba uspije, a u drukčiji scenarij nitko na ušću Cetine i ne vjeruje, jer je cijena za ovo luksuzno vozilo i više nego povoljna, najviše će se veseliti kučićki roditelji i djeca, njih više od 50, koji nestrpljivo čekaju povijesni dan za njihovo mjesto – pravu oazu u Zagori kojoj su okupljanje oko osmrtnica i odlazak na sprovode najčešće jedini društveni život – kada će proraditi vrtić, koji su neuspješno iskali od Grada Omiša čitavo desetljeće.

– Polako, nećemo žuriti. Prvi korak je da prodamo automobil, pa da onda Grad nadoda još koju kunu jer će ovaj iznos, bojim se, biti nedostatan, te da potom otvorimo natječaj za uređenje. Ako sve bude u redu, na jesen bi vrtić trebao proraditi – objašnjava omiški gradonačelnik Kovačić, dok mu vaš reporter pod nos gura kritički intonirane novinske naslovnice s limuzinama koje upravo ovih dana, dok on prodaje “svoju” glanc novu škodu, kupuje Milanovićeva Vlada.

Najbolje bi bilo, zaključak se sam od sebe nameće, da premijer fino od Kovačića kupi škodu. Automobil je dokazano dobar, registriran je do sredine svibnja, nije puno ni prešao, ušteda je ogromna (za – koliko ono? – 270 milijuna kuna može se kupiti čitava tvornica škoda), a s njime može i šofera dobiti.

Ovaj Kovačićev ionako od 2. lipnja 2013. praktično ništa ne radi. Ukoliko ne računamo kad je ono u prtljažniku te iste škode dva dana nakon izbora prevozio glasačke listiće na ponovno prebrojavanje. A za svoje umorne ministre Milanović, recimo, može i od drugih lokalnih čelnika limene kočije nabaviti.

Mediji su, naime, javili kako se nakon Kovačićeva poteza i međimurski župan odrekao svoga službenog vozila, isto su učinili i u čakovečkoj Turističkoj zajednici, a prava je šteta što su se omiški vatrogasci već riješili (gotovo pa novog) audija A4, jer bi on, eto, bio baš idealan za nekog štedišu iz najužeg Milanovićeva kabineta.
Kontra kritičara

– Neka auto kupi tko god hoće, najvažnije je da ga mi prodamo – smije se Kovačić.
Kritičarima koji tvrde kako je službeni automobil isplativiji od trošenja gradskog novca na plaćanje gradonačelnikove kilometraže u njegovu privatnom vozilu, odgovara kako su to gluposti, jer on taj novac ne uzima. Za razliku od svoga prethodnika.
Kao u studentsko doba

– U vrijeme bivšega gradonačelnika Ivana Škaričića, za korištenje osobnog automobila u službene svrhe plaćalo se dvije kune po kilometru. Gospodin Škaričić je to maksimalno koristio, te je svaki mjesec primao oko 1800 kuna dodatka na plaću jer je prijavljen da živi u Podgrađu, doznaje Vinko Vuković, novinar slobodnedalmacije.

Osobnim je automobilom dolazio na posao i za to je dobio ovakvu naknadu. Ja sam, s druge strane, donio odluku da se cijena po kilometru smanji na 1,20 kuna, pri čemu taj novac uzimam samo kad idem na put u Zagreb.
A ove godine sam, primjerice, samo jednom naplatio taj put (nešto manje od 1000 kuna, op.a.) jer uvijek tražim alternativni način prebacivanja do Zagreba, pri čemu se nerijetko, kao u studentska vremena, ukrcam nekom prijatelju ili poznaniku koji vozi put metropole. Sve vožnje po općini i županiji obavljam, pak, sa svojim vozilom i za to nikada nisam uzeo ni lipe. Niti ću! – zaključuje Kovačić.