Krajem prošle godine održana su dva izborna Sabora Hrvatske stranke prava. Po jednostavnoj logici jedan od ta dva je legitiman, a drugi to nije. Budući da je na izvanrednoj skupštini u Osijeku (na kojem je izabran Josip Matković) sudjelovala velika većina izaslanika nekako se čini logičnim da je Josip Matković legalno izabrani novi predsjednik te stranke. Nismo još sigurni što je Ministarstvo uprave odlučilo, ali jednostavno logikom računamo da je ovo razgovor s predsjednikom stranke.

Tko je Josip Matković?

Rođen u Splitu 1977. godine. Završeni studij povijesti na zagrebačkom sveučilištu. Doktorant povijesti pred obranom doktorskog rada, usko vezanog za najnoviju hrvatsku povijest, s posebnim naglaskom na obrambeni domovinski rat. Trenutno zaposlen u županiji splitsko dalmatinskoj na poslovima upravljanja poslovnim procesima. Oženjen, otac troje djece.

Veliki broj ljudi se svjetonazorski definira unutar svoje obitelji. Je li to i kod vas slučaj?

Po tom pitanju postoji i jedna izreka koja kaže : ” Kruška ne pada daleko od stabla”. Kao što često volim istaknuti, iako stanujem u Trogiru, izuzetno sam ponosan na svoje imotske korijene, koje s posebnim žarom i ljubavlju volim istaknuti gdje je to potrebno. Upravo je taj kraški dio dalmatinske zagore uvijek doživljavan kao mjesto posebno razvijenog nacionalnog identiteta, a vjerujem da je ta određena genetska crta ostavila takvog traga i u mom slučaju.

Kada ste se uključili u politiku i što je bio vaš osnovni motiv?

Član sam HSP a od 1992. još kao maloljetnik. Ako pokušavamo pratiti određena lokalna politička zbivanja, onda možemo kazati da sam u javnoj političkoj “promidžbi” od 2004. godine, kada postajem članom poglavarstva grada Trogira iz redova HSP a, a godinu kasnije, kao nositelj liste HSP a na lokalnim izborima, po prvi puta stranci osiguravamo parlamentarni status. Nakon toga uslijedio je moj prelazak na poziciju pročelnika za zdravstvo i socijalnu skrb splitsko – dalmatinske županije na kojoj se zadržavam nešto više od 5 godina.

Tada sam kao dosta mlada osoba, srednjoškolac, dijelom i buntovan kao što je većina mladih ljudi u tim godinama, kroz HSP prepoznao nešto što je ta stranka imala jasnije i prepoznatljivije u odnosu na druge stranke. Svoje stavove i politiku, predstavnici HSP a iznosili su jasnije, čišće, bez nekakvih dodatnih okolišanja. To je ono što me se posebno dojmilo.

Dugo ste u HSP-u, dakle kompetentni ste za komentar o sljedećem – je li danas HSP ideološki i svjetonazorski blizak HSP-u iz 1991 ili je to danas neki drugačiji HSP?

Možemo reći da je to danas neki, usuđujem se kazati nažalost drugačiji HSP. Bivše vodstvo HSP a na čelu s Danielom Srbom, nažalost politiku stranke svelo je na dosta niske grane. Sjetite se samo 1991. godine koju spominjete i ljudi koji su tada uživali poštovanje ne samo HSP ovaca, već i dobrog dijela hrvatske javnosti. Dobroslav Paraga, prvi predsjednik HSP a koji se na toj poziciji zadržao do 1993. Od tada do danas prošlo je 21 godina. Moj prethodnik, gosp. Srb bio je na poziciji predsjednika 5 godina. Sigurno se pitate koja je razlika između njega i gospodina Parage. Razlika je ta da gospodin Paraga, sada ili za 10 godina prođe najmanjim selom u Republici Hrvatskoj prepoznati će ga najmanje 10 ljudi i znati koju je stranku nekoć predstavljao. A da gospodin Srb danas prošeta Zagrebom, vjerujem da ga i onaj tko nosi člansku iskaznicu HSP a ne bi prepoznao.

Na službenim stranicama HSP-a stoji da je Daniel Srb predsjednik stranke, ali se pozivaju na treći izvor. Je li on predsjednik stranke ili ste to vi? Možete li nam opisati o čemu tu radi?

Nažalost i to je jedan od dokaza kako se obmanjuje javnost, a primarno članstvo i simpatizeri HSP a. Istina je da je gosp. Srb još uvijek, vjerujemo kratko upisan kao osoba koja predstavlja i zastupa stranku. Gosp. Srb već dvaput zaredom ismijava i izruguje se volji većine članova HSP a koji su izabrali novo stranačko vodstvo, najprije 21.09.2013. u Osijeku na izvanrednom saboru, a nakon što je ministarstvo uprave poništilo i lažirani sabor gosp.Srba sazvan antidatiranjem dokumentacije i krivotvorenja popisa izaslanika istog dana 21.09.2013.samo ovog puta u Sisku, bili smo prisiljeni ponoviti i ispraviti nedostatke na koje nam je ukazalo rješenje ministarstva uprave, poništenjem izvanrednog sabora u Osijeku, te smo većinom članova predsjedništva HSP a, poštujući sve statutarne odredbe, sazvali sabor stranke, koji je održan 18.01.2014. na kojem ne izabrano novo stranačko vodstvo i na kojem sam izabran na poziciju predsjednika HSP a. Napominjem da smo gosp. Srbu u međuvremenu predlagali da sazove sjednicu predsjedništva na kojem smo bili spremni prihvatiti datum održavanja sabora kojeg predloži, uz uvjet da se i on i ja povučemo iz kandidature za predsjednika HSP a, te da se izabere novo vodstvo. Na naše veliko čuđenje, gubitnik svih izbora u novijoj stranačkoj prošlosti, Daniel Srb to nije prihvatio, nego je na službenu stranicu HSP a stavio priopćenje u kojem sve one koji su nazočili saboru u Osijeku isključuje iz HSP a. Naravno da smo nakon toga morali reagirati kako smo reagirali. Održali sabor, izabrali novo stranačko vodstvo, predali urednu dokumentaciju ministarstvu uprave i čekamo rješenje o upisu odgovorne osobe, očekujući da će se vrlo brzo ime Daniela Srba izbrisati iz registra.

Na hrvatskoj političkoj sceni se raskoli unutar stranaka vrlo učestala pojava (od slučaja Budiša-Gotovac, Sanader-Pašalić….), ali vašoj stranci se to već dogodilo i prije (Đapić – Paraga). Po vašem mišljenju, zašto je to tako? Je li to sukob ideja ili sukob taština?

Mišljenja sam da je tu prije sukob na relaciji stranačke političke dosljednosti s jedne strane i pretvaranja stranke u filijale nekih drugih stranaka s druge strane. Na koncu najbolji primjer ovoga o čemu govorim je i “sukob” članstva i simpatizera HSP a okupljenih oko novoizabranog stranačkog vodstva s politikom poltronstva i beskičmenjaštva koju je predstavljao Daniel Srb i nekolicina ljudi oko njega.

Nevjerojatno, ali dvije najstarije hrvatske stranke – HSP i HSS imaju u sadašnjem sazivu Hrvatskog sabora ukupno 1 (jednog) zastupnika! Mislite li da su ovi sukobi važan čimbenik koji je utjecao na tu vrlo neobičnu činjenicu?

Svakako da nekakvi unutarstranački sukobi, potencijalni raskoli mogu dovesti do minoriziranja rezultata. Međutim svaka stranka ako na čelnoj poziciji ima odlučnu osobu, spremnu na kompromis, i preuzimanje inicijative, takvih stvari ne treba se plašiti.

Koji su vaši planovi u cilju jačanja Hrvatske stranke prava? Tko su ljudi koji su vaši potencijalni članovi ili simpatizeri?

Primarna zadaća je konsolidirati stranku. Ne možemo ignorirati činjenicu da je gosp. Srb svojim ponašanjem u posljednje vrijeme nanio dosta štete HSP u, stoga nam ostaje vidjeti što i s čim u ovom trenutku kao stranka raspolažemo. U ljudskom, materijalnom i svakom drugom pogledu.

Vjerujem da ćemo ubrzo osnažiti HSP, a u tome uvelike očekujem pomoć i svih onih koji su na izvjestan način bili pasivizirani svih ovih godina za vrijeme nesnalaženja gosp. Srba na poziciji predsjednika HSP a.

Na koncu politika HSP a je poznata. Ne treba izmišljati toplu vodu. Ona je jedno duže vrijeme “zakopana”, a na meni kao predsjedniku stranke svakako leži najveća odgovornost da je ponovno “iskopamo” i vratimo na one pozicije kada smo imali nekoliko saborskih zastupnika.

Ostale su samo dvije godine do sljedećih parlamentarnih izbora (iako je donedavno Karamarko prizivao prijevremene, ali je odustao od toga zbog nespremnosti). Vidite li u idućem sazivu Sabora RH vašu stranku? I koliko snažnu?

Svakako da je primarna zadaća novog stranačkog vodstva vratiti HSP u parlamentarni status.Koliko će brojem ljudi predstavljati HSP u parlamentu u ovom trenutku nezahvalno je govoriti. Tim ljudi kojem sam na čelu svakako će nastojati tu “staru damu zvanu HSP” učiniti što prepoznatljivijom i primamljivijom biračkom tijelu.

Ako HSP uđe u Sabor na kojim temama će najviše inzistirati, odnosno što mislite da bi trebalo u Hrvatskoj promijeniti?

Svatko od nas sjeća se svih onih zakona koje je HSP predlagao u parlamentu. Kada bismo danas od svih neprihvaćenih prijedloga uspjeli realizirati barem neke, bili bismo i više nego zadovoljni. Spomenimo samo zakon o lustraciji, gospodarski pojas…

Smatrate li da bi predsjednici stranaka trebali sami podnositi ostavke ako ne postignu na izborima rezultate koje njihovi simpatizeri očekuju. S druge strane, mislite li da među političarima u Hrvatskoj uopće postoji osjećaj odgovornosti?

U civilizacijskom svijetu ostavka se podrazumijeva i za manje stvari od neuspjeha na izborima. Svakako da bi čelnici stranaka svojim primjerom trebali pokazati što je odgovornost, samim time pokazujući i ozbiljnost određene ideje ili stranke koju predstavljaju.

Ako osjećaj odgovornosti kod političara i postoji, nažalost malo dolazi do izražaja.

Sjetimo se slučaja Omiš i Metković, odnosno izbor Ivana Kovačića i Bože Petrova za gradonačelnike. Je li to zato što su oni mladi, ili je to zato što je tim ljudima dosta stranaka (na lokalnoj razini) ili je to (što je malo vjerojatno) pokazatelj sazrijevanja hrvatskih građana koji biraju ime i prezime, a ne onaj „nastavak u zagradama“? Ili nešto sasvim treće?

Ne vjerujem da su se birači zasitili toliko stranaka. Možda je bolje pitanje tko je bio na tim pozicijama prije nego su se dogodile promjene. Nije isključeno da su se birači zasitili karaktera ili samovolje ljudi koji su do tada sjedili u foteljama za koje su prosuđivali da su namijenjene upravo i samo njima.

Što mislite o Europskoj uniji? Što je Hrvatska izgubila i što je Hrvatska dobila? Jeste li vi izašli na referendum o EU?

Volja većine birača izašlih na referendumu po pitanju Europske unije dovela je do toga da smo danas punopravna članica te zajednice. I to kao legalisti poštujemo. HSP je od početka bila zagovornik ne-ulaska u EU po nejasnim kriterijima, ili bolje rečeno ulaska u ovom trenutku kada određen dio zemalja članica razmišlja o izlasku iz EU. No, danas je iluzorno očekivati da će Hrvatska izići iz EU, ali stoga mi u HSP u želimo biti oni koji će znati istaknuti pozitivne stvari takve zajednice ako one postoje, ali isto tako i kritizirati sve one negativnosti za koje smatramo da idu na štetu Hrvatske. A na Vaše pitanje jesam li izišao na referendum, odgovor je : ” Da, izišao sam i glasovao PROTIV”.

Surađujete li s HSP-om u Kninu?

Svakako ćemo suradnju s kninskim HSP om intenzivirati još i više, čim novoizabrano vodstvo na izvjestan način “osvježi” županijsku organizaciju HSP a.

Kakav je vaš komentar na slučaj proslave izborne pobjede HDZ-a u Kninu? Iako je to „obična“ proslava, je li to ipak neprimjereno?

Svatko odabire načine na koji će iskazati svoje zadovoljstvo, radost, veselje i slično. Osobno smatram da javne osobe, a u njih svakako ubrajam kninsku gradonačelnicu moraju voditi računa kakvu sliku ostavljaju u javnosti.

Iako potrebno je ponekad razlikovati privatno od službenog.

Kakvo je vaše osobno mišljenje o Kninu danas? Budi li on i danas emocije u vama ili je to samo još jedan grad?

Knin svakako treba ostati jedan od gradova koji će generacijama koje dolaze simbolizirati čvrstoću hrvatskog jedinstva. Onaj osjećaj velike hrvatske trobojnice koja ponosno maše s kninske tvrđave, daje mi za pravo konstatirati da Knin ipak nije samo još jedan grad, već simbol jedne velike hrvatske pobjede, koja je učvrstila našu samostalnost i opstojnost.

Imate li za kraj neku poruku građanima Knina?

Ostanite uvijek ono što ste i bili…SVOJI NA SVOME…

Intervju vodio:

Željko Tomljenović