U rumenu zoru ljeta Gospodnjega 2014. našem se starom poznaniku iz stadionskih VIP loža, nogometnih svlačionica, javnobilježničkih ureda i sudnica, nije ukazala ni Gospa, ni Gospodin glavom i bradom, jer sve da si i pet puta Zdravko Mamić ne mo’š baš često ekskluzivno razgovarati s Bogom, a iz Mamićeva javna priznanja znamo da je intimni razgovor oči u oči sa Svevišnjim obavio na sam Badnjak 2012. Dok momčad Mamićeva prisvojena kluba na Brdu ukazanja u Međugorju, tradicionalno već na početku godine pokušava pronaći stazu koja bi je napokon, nakon pola stoljeća odvela do euro-proljeća, za glavu Dinamove obitelji nova je godina započela kao u noćnoj mori.
Napokon je netko, a da to nisu novinarske propalice i mučki provokatori, nego jedna sutkinja, Jasenka Jurić Šojat, i jedan sud, Općinski građanski sud u Zagrebu, de jure proglasio Zdravka Mamića zelenašem i lihvarom. Sutkinja Jurić Šojat je, naime, u petak proglasila ništavnim, odnosno, lihvarskim pet ugovora koje su Zdravko Mamić i njegov sin i nogometni menadžer Mario sklopili s Eduardom Da Silvom od 2001. do 2007. u javnobilježničkom uredu Milke Čergar u Sesvetama. Znano je već da je prema tim ugovorima Eduardo bio dužan Mamićima do kraja svoje karijere isplaćivati 20 posto od svih svojih primanja, a budući da je to Dudu odbio činiti otkako je 2007. otišao iz Dinama, Mamići su mu zbog potraživanja naplate duga ovršili svu imovinu u Hrvatskoj i blokirali hrvatske račune.
Zelenaški ugovori
Presuda o Mamićevim zelenaškim ugovorima, premda zasad nepravomoćna, dovodi u pitanje pravomoćno rješenje o ovrsi nad Eduardovim nekretninama i pokretninama, ali i pretpostavlja mogući daljnji slijed Mamićevih nevolja, odnosno, podizanja kaznene prijave zbog nedozvoljenog pravnog posla, protivnog moralu i pravnim propisima kao i hrvatskome Ustavu. Laički kazano, Mamićev ugovor(i) s Eduardom, ali i ne samo sa njim, lopovski je ugovor protivan pozitivnim pravnim stečevinama i kršćanskim vrijednostima. Uh, jadan Zdravko, s kakvim će teškim teretom, kao nepravomoćno osuđeni zelenaš i lihvar, morati danas-sutra izaći na novi razgovor s Gospodinom…
No, da podsjetimo, da bi neki ugovor bio zelenaški moraju se ispuniti dva uvjeta: nesrazmjer davanja i korištenje tuđe teške situacije. Sutkinja Jurić Šojat je na 23 stranice presude obrazložila da je u vrijeme potpisivanja prva dva ugovora s Mamićem Eduardo bio mlad, pravno neuk, slabo je poznavao hrvatski jezik i ugovori su mu ograničili osobnu i pravnu slobodu. Zdravko Mamić, pak, kao Dinamov klupski dužnosnik nije smio biti Eduardov menadžer jer su se na pravni status nogometaša morali primijeniti u to vrijeme važeći propisi Svjetske nogometne federacije (FIFA) i Hrvatskoga nogometnoga saveza (HNS) koji štite položaj nogometaša te je svaki posrednik obavezan koristiti FIFA-in uobičajeni ugovor. Sve možebitne nadopune ugovora moraju i dalje ostati u sferi sportskoga prava. Prema FIFA-inom pravilniku ugovori se ne mogu s jednim posrednikom sklapati do kraja profesionalne karijere nego najdulje četiri godine. Osim vremenskog trajanja ugovora „za vijeke vjekova”, Mamićevo zelenaštvo produbljuje i naknada koju su si Mamići ugovorili, a iznosi 20 posto od svih Eduardovih primanja i privilegija, a prema FIFA-inim propisima menadžerova naknada ne smije premašivati šest posto i odnosi se samo na osnovnu plaću nogometaša, a ne na sva nogometaševa primanja.
Iz obrazloženja presude sutkinje Jurić Šojat proizlazi da bi Mamići možda imali pravo na postotak Eduardovog osnovnog bruto prihoda i to u razdoblju od četiri godine, točnije od veljače 2001. do veljače 2005. Premda je i u tom razdoblju Mamić djelovao protivno Zakonu o sportu, duboko u sukobu interesa, no to u ovom slučaju nije bio predmet spora. U svakom slučaju presuda sutkinje Jurić Šojat o ništavnosti Mamićevih zelenaških ugovora mali je korak za Eduarda, a veliki za slobodu talenta i slobodu izbora u granicama Mamićeva nogometnoga carstva.
Uslijedi li protiv Mamića kaznena prijava za zelenašenje, Kazneni zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine. Mamić je u novu godinu ušao i s još nešto sudske prtljage od lani. Protiv njega, svaki zasebno, vode postupke za kazneno djelo klevete dvojica jakih igrača, odvjetnik, među inima baš i Eduardov, Ivica Crnić, te ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović.
“Razbojniče jedan, grkljan ću ti iščupati!”
Dinamovu glavnom menadžeru ne ide baš više dobro ni na iznudama potpisivanja ugovora s potencijalnim novim zvijezdama nekog budućeg prijelaznog roka, a možda i novim asevima europskoga nogometa. Iz loših iskustava Mamićevih „prvoboraca” što su pali u dužničko ropstvo do kraja karijere, današnji su nogometni mladci, a nadasve njihovi roditelji nešto i naučili pa odbijaju potpisivati ugovore na neviđeno. Jedan je takav ugovor, bez ikakvih stavki, dakle bez iznosa i uvjeta Zdravko Mamić gurnuo pred kraj prošle godine pred uskoro 18 godišnjeg nogometaša Roberta Murića, koji je prije dvije godine preko Lepoglave, Zagorca i Bednje stigao u Dinamo. Za razliku od nekad Eduarda, „malog” Murića zastupaju agenti na svjetskom glasu i sasvim će se sigurno dobro pobrinuti za njega i izvan Mamićeva Dinama. Kako je Murić odbijao potpisati prazan papir, Mamić je uoči Badnjaka stigao u Bednju pa je tatu Murića pokušao privoliti na potpis s pola milijuna eura u kešu pod bor. Tata je odbio takvu vrstu „suradnje”, pa se sad već vrlo uzrujani Mamić okrenuo slamati jednog iz tandema Murićevih agenata, Davora Ćurkovića. No, ovaj se pokazao tvrdim orahom, nije mu htio ustupiti prava na mladog igrača kojeg već traži pola nogometne Europe, pa je Mamić pribjegao svojim prokušanim metodama pritiska: galami, psovkama i prijetnjama. Jedna od dosad još nezabilježenih s Mamićeva bogata repertoara bila je, kažu dobro upućeni izvori: „Razbojniče jedan, grkljan ću ti iščupati!”
Ćurković je, međutim, ostao i s grkljanom i s Robertom Murićem, koji će nogometnu sreću od ljeta kao slobodan igrač tražiti izvan Dinama i Hrvatske. Nama pak trajno ostaje Zdravko Mamić zajedno sa svojim cirkusom, jednako u VIP ložama, nogometnim svlačionicama i sudnicama…
Autor Romana Eibl
