Jakovljeviću lepo ti meni sve priznaj pa ćemo sve da ti oprostimo. I Đuro će ti oprostiti šta te je tukao  – legendarna je replika Danila Bate Stojkovića kada nagovara pretučenog Boru Todorovića na priznanje. Potpuno u duhu komedije o isluženim udbašima, bakarski gradonačelnik Tomislav Klarić (HDZ) nastavio je grotesknu dramu zatraživši javnu ispriku od vijećnice SDP-a Tamare Kojić kojoj je njegov stranački drug Damir Stjepan Lugomer bacio bombu ispred kuće u kojoj živi s obitelji. Brza policijska istraga nažalost dala je za pravo crnim slutnjama bakarske vijećnice SDP-a. Bombu u dvorište bacio je njezin susjed, HDZ-ovac. Motiv je po onome što je ispričala Tamara Kojić političke prigode. »Danas su ti bacili bombu ispred kuće, a sutra će ispod auta. Što će ti presica i politika, makni se iz politike i ne diraj u Klarića,« navodno joj je rekao Lugomer jutro nakon eksplozije. Zbog svega toga gradonačelnik Bakra baš kao i umirovljeni udbaš u starom jugo-filmu, traži od žrtve da mu se javno ispriča, pa će joj on možda oprostiti, a možda će je i tužiti.

Šalu na stranu, svuda u normalnom svijetu Lugomerove riječi bile bi prepoznate kao prijetnje političkim nasiljem. I riječko državno odvjetništvo shvatilo je Lugomerov postupak kao prijetnju i ugrožavanje ljudskih života, te je za krasičkog bombaša zatražilo istražni pritvor kako ne bi ponovio kazneno djelo i kako ne bi ometao istragu. No potpuno suprotnog mišljenja bila je riječka sutkinja Ksenija Zorc. Ona je opasnom pijancu i psihičkom bolesniku s HDZ-ovom stranačkom iskaznicom priuštila blagodat obrane sa slobode, jer »ne radi se o iznimno teškim kaznenim djelima s najtežim kaznama, a počinjenjem nisu nastupile teške posljedice«. Lugomer je pušten da ode kući, a da se nije pošteno ni otrijeznio. Vratio se on kući, a Kojićeva neka si misli gdje će puknuti sljedeća bomba; bliže njenoj kući ili bliže njenom automobilu.

Odluka sutkinje Zorc skandalozna je jer je pokazala više empatije prema počinitelju kaznenog djela, nego prema žrtvi. Pokazuje da sutkinja nije željela shvatiti svu strahotu koja proizlazi iz bombaške odmazde protiv oporbene gradske vijećnice s kojom se alkoholizirani terorist politički ne slaže. U tehničkim karakteristikama bombe M75 kojom je počinjen pokušaj atentata, stoji da »bomba djeluje ubitačno u radijusu od 12-14 metara a za ranjavajuće djelovanje do 30 m«. Da je takvu bombu Lugomer ne daj bože bacio pred kuću neke sutkinje zbog toga što »stalno nešto presuđuje i stalno nešto osuđuje«, teško da bi se pijani vojni umirovljenik danas slobodno šetao po Krasici.

No ne trebamo proigravati neželjene situacije pa vidjeti da je odluka Ksenije Zorc ispod razine prosječnog građanskog poimanja društvenog morala i opće javne sigurnost. U vrlo sličnoj situaciji detoniranja eksplozivne naprave u Zagrebu (a nije se radilo o ubojitom vojnom sredstvu poput bombe M75), donesene su stroge pritvorske mjere. Jedan od optuženih Vodičana Tomislav Strikoman (također član HDZ-a) pušten je iz pritvora tek nakon polaganja jamčevine od četiri milijuna kuna. U odluci sutkinje Zorc nema ni slova »j« od jamčevine.

Vojislav Blažević kojemu se sudi zbog postavljanja eksploziva u Zagrebu, proveo je u istražnom pritvoru šest mjeseci. Toliko o sudskoj praksi.

Točno trideset godina od premijere filma »Balkanski špijun« Dušana Kovačevića, vojni umirovljenik sklon alkoholu i bombama, gradonačelnik Bakra i sutkinja riječkog suda, uprizorili su reprizu drame koja međutim nije fikcija i zato nije nimalo smiješna – ubojice su u susjedstvu, a žrtvama opet nitko ne vjeruje.

Nenad Hlača, novilist