Posljednjih godina Hrvatska je i te kako prisutna na turističkim stranicama inozemnih novina, portala i u televizijskim emisijama. Hvale se naša gostoljubivost, hrana, prekrasan krajolik. Našli smo se na vrhu svih mogućih ljestvica: najljepše svjetske plaže, najbolji hoteli, najbolji…

Reklama je to, kažu PR stručnjaci, vrijedna desetke milijune eura. Imidž miroljubive, sigurne destinacije gradio se godinama, plaćali smo turističkim novinarima da provedu par dana na “Mediteranu kakav je nekad bio”. Pokazalo se to kao dobro ulaganje, predstavili su nas kao lepršavu i otvorenu mediteransku zemlju.

No, proteklih mjeseci kola su krenula nizbordo. Hrvatska se tako prikazuje kao zadrta balkanska zemljica u kojoj se sustavno oživljavaju odavno pokopane ideologije, a oni drugačiji su nepoželjni, bilo da se radi o njihovoj nacionalnosti, vjeri ili seksualnoj opredijeljenosti. Golema je to šteta za naš imidž.

Podsjetimo, najprije je krenulo s anti gay referendumom, pa sukobljavanje oko ćirilice i za kraj – kazna Joeu Šimuniću zbog pozdrava pod kojim su ustaše unesrećile tisuće Židova, Srba, ali i Hrvata koji se nisu slagali s njihovom vizijom hitlerovske Hrvatske. Zaista, nema ozbiljnijeg medija koji se ne bavi našom zemljom posljednjih dana. “Fašizam, ksenofobija, Balkan, isključivost…”, sve su to trenutačno natpisi na kuglicama hrvatskog inozemnog medijskog bora.

U njemačkim i austrijskim medijima negativna slika Hrvatske pojavila se odmah nakon što je Njemačka obnovila tjeralicu protiv bivšeg agenta Udbe Josipa Perkovića, uz aluziju kako je taj agent očito mio i HDZ-u i SDP-u pa ga se njemačko pravosuđe nikako ne može dočepati.

Prozivke Britanaca

Inače, vijesti o referendumima i ispadu hrvatskog reprezentativca došle su do milijuna ljudi. Primjerice, britanski BBC, koji u cijelom svijetu prati milijunska publika, poslao je TV ekipe u Zagreb, objavili su reportaže u svojim informativnim emisijama, na portalu… Dojam je novinara da u Hrvatskoj vlada rat između države i Crkve. I sada, ako netko misli da nam je BBC nesklon, moramo biti pošteni i reći da se vara.

Naime, jednostavnom pretragom arhive vidi se da ta medijska kuća već godinama Hrvatskoj daje i te kakvu reklamu: brojne su reportaže o našim gradovima, pozivaju turiste iz cijelog svijeta da posjete naše otoke, a savjetuju Britance da potroše novac baš u lijepoj i miroljubivoj Hrvatskoj. No, koliko im danas izgledamo miroljubivi nakon svih tih napisa?

Osim u Britaniji, velik prostor Hrvatskoj se posvećuje i u Njemačkoj. Od brojnih osvrta i članaka izdvajavamo oštar i zgražajući komentar Joscha Webera, urednika sportske redakcije Deutche Wellea, medija koji ima servis na 30 jezika.

– Po FIFA-inoj presudi Šimunić je i doslovno “za dom spreman”. Dok će njegovi kolege iz hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu (SP) u Brazilu svoju zemlju predstavljati (nadamo se) dostojanstvenije, Šimunić može ostati u toliko voljenoj domovini. Borba za titulu svjetskog prvaka? To Šimunić može prakticirati maksimalno na Playstationu. Ne samo prostorno, već i moralno, hrvatski se nogometaš vlastitom zaslugom našao u – zaleđu.

Spornim ustaškim pozdravom “Za dom spremni!” nakon kvalifikacijske utakmice za SP protiv Islanda 19. studenog ove godine, Šimunić je želio skupiti par bodova naklonosti kod navijača. Pet puta je pred milijunskim gledateljstvom pred malim ekranima uzviknuo taj pozdrav u mikrofon. S tribina se uzvratilo aplauzom i oduševljenjem. Ono što je Šimunić izgovorio zvuči, istina, ratnički, ali ipak nekako prihvatljivo.

Ali kontekst poruke “Za dom spremni” nije prihvatljiv – stoji u komentaru Webera koji objašnjava i pozadinu čitateljima u svojoj kolumni koja je objavljena na naslovnici portala njemačkog izdanja Deutce Wellea, kao i na brojnim drugim jezicima.

Lekcije iz Njemačke

– Fašistički ustaški pokret je tijekom Drugog svjetskog rata “Za dom spremni” koristio kao borbenu parolu. Utemeljen kao tajna organizacija i ideološki obilježen kroz utjecaj talijanskih fašista, ustaški pokret je tijekom nacističke okupacije (1941.-1945.) bio vodeća politička snaga u Hrvatskoj. U tim godinama ustaše su donosile rasne zakone po njemačkom uzoru, progonili su Židove, Srbe i Rome, u koncentracijskim su logorima pobili tisuće tih ljudi. Šimunićevi uzvici u zagrebačkoj noći nisu sitnica.

On se time “poklanja” rasističkoj i ubilačkoj organizaciji, i to tijekom jedne kvalifikacijske utakmice za odlazak na SP, pred očima nogometnog svijeta. To je pljuska u lice FIFA-e koja u posljednje vrijeme i nije baš bila suverena oko ove “vruće” teme. Deset utakmica kazne za Šimunića važan je signal: “Reci ne rasizmu” više nije samo slogan jedne nogometne kampanje, već i – stvarnost. Dugo smo morali čekati na jednu ovakvu demonstraciju moći od strane FIFA-e, bilo je krajnje vrijeme da se to i dogodi.

Uzvik “Za dom – spremni” nije rijetkost na hrvatskim stadionima, rasističke izjave u toj balkanskoj zemlji, baš kao i u mnogim drugim europskim nacijama, nažalost su za mnoge nepopravljive sastavni dio nogometne “kulture”. To su pokazale i reakcije na Šimunićevu suspenziju. Njegovi nogometni kolege poput aktivnih ili bivših bundesligaških profesionalaca Ivice Olića, Ivana Rakitića i Zorana Mamića solidarizirali su se sa Šimunićem. Hrvatski tisak FIFA-inu kaznu je nazvao “nemilosrdnom” i “brutalnom”, a na Facebooku se spontano utemeljila skupina potpore sa 160.000 Šimunićevih fanova. Nevjerojatno… – čudi se Weber.

– Kad se žrtve proglasi počiniteljima, a počinitelje žrtvama, onda se očito radi o jednom većem društvenom problemu. Rasisti u cijeloj Europi pokušavaju se “uvući” u nogomet, s različitim uspjehom. FIFA sad mora djelovati i u drugim zemljama mora pokazati sličnu dosljednost. Najbolje bi bilo da ode i korak dalje. Grčki nogometni savez suspendirao je doživotno bivšeg mladog reprezentativca Giorgosa Katidisa zbog “Hitlerova pozdrava”, on više ne smije zaigrati u A-reprezentaciji. Rasisti nemaju što tražiti na stadionu, pokažite im crveni karton! – zaključuje taj kolumnist.

CNN, FOX, Daily Mail…

Također i njemački Die Welt objavio je prilično velik članak o ustašama i hrvatskim građanima kojima je ta zločinačka ideologija i dalje pri srcu, a nisu mogli ne zamijetiti da se “ustašijom” poglavito bavi hrvatska emigracija, a onda i naši nogometaši koji su rođeni u inozemstvu. Die Welt ističe da Šimunić u ovom istupu nije bio sam, već je svaki njegov usklik “za dom” od strane desetak tisuća navijača bio popraćen gromoglasnim urlikom “spremni”. Također se spominje kako se ovakvo salutiranje i prije događalo na tribinama hrvatskih stadiona, no kako nikada u njima nije sudjelovao jedan nogometaš.

Potpora hrvatskom reprezentativcu dolazi sa svih strana države, a solidarnost je upravo nevjerojatna, stoji u tekstu. Na koncu autor tvrdi kako je zapadnjačkom društvu jednostavno neshvatljivo koliko društva istočne Europe ne uspijevaju učiti iz pogrešaka u prošlosti.

O Hrvatskoj još naširoko pišu i govore: austrijska javna televizija ORF, Daily Mail, Bild, Spiegel, Guardian, CNN, Fox News, Sport’s Illustrated te brojni drugi mediji u Australiji, Južnoj i sjevernoj Americi i naravno cijeloj Europi. Kanadski mediji dodaju kako je ovo zadnji u nizu incidenata koji diskreditiraju hrvatski nogomet nakon što je predsjednik UEFA-e opisao da su se “hrvatski navijači najgore ponašali na Euru 2012.”. Popularni austrijski portal Nachrichten.at podsjeća i da je nedavno održan “referendum o zabrani homoseksualnog braka” te da se ponašanje vukovarskog Stožera može opisati kao “slično puču”.

Frankfurter Allgemeine Zeitung pak prenosi videoprilog Deutsche Wellea u kojemu se tvrdi da u Hrvatskoj “vlada kulturni rat između lijevoliberalne vlade i Katoličke crkve” te da Crkva stoji iza konzervativnih snaga. Strani mediji nisu šokirani kaznom Šimuniću, šokira ih što se iz Hrvatske ne čuju glasovi koji bi osudili fašističke poruke na stadionima.

SAŠA JADRIJEVIĆ TOMAS, Slobodna

Mali djelić Hrvatske, sa dva grafita snimljena u Kninu. Jedan je nakon pisanja “Ferala” gradska vlast lagano prebojala, tako da se i dalje vidi tekst, a drugi kninski grafit i dalje ne smeta – niti komunalnim redarima, niti kninskoj aktualnoj vlasti. Kao niti ostalih desetak ili više grafita na zadanu tematku u gradu Kninu – o čemu će uskoro biti zasebna fotogalerija.