Cestarski sindikat na čelu s Mijatom Stanićem najavljuje prosvjed protiv koncesije hrvatskih autocesta. ‘Ovo nije sindikalno pitanje nego je ovo nacionalno pitanje. Radi se o imovini svih građana, pa prema tome, ukoliko se želi tako nešto prodavati, trebalo bi pitati sve građane’, kazao je Mijat Stanić iz Hrvatskog cestarskog sindikata.
S obzirom da u ponedjeljak 16.12.2013. godine istječe rok za neobvezujuće ponude za koncesiju autocesta, Pravo na grad, Zelena akcija i Nezavisni cestarski sindikat su pripremili akciju – prosvjed pod nazivom „ODUSTANITE OD KONCESIJE AUTOCESTA“ Okupljanje će biti oko 10.30 na Trgu Bana Jelačića kod sata, a u 10.55 se kreće prema Trgu Sv. Marka.
Akcija će se sastojati od znaka veličine 4×4 metra, isprintanog na ceradi, te kratkog obraćanja prosvjednicima, Vladi, medijima i javnosti. Sam Znak je kombinacija dva prometna znaka: slijepe ulice i autoceste. Osim Znaka, za prosvjed je izrađen veliki transparent – “Odustanite od koncesije”.
Ovim hrvatskog cestarskog sindikaat, brojne udruge kao i 62% građana (anketa – izvor dnevnik.hr) žele Vladi uputiti posljednji poziv da odustanu od koncesije autocesta kako bi izbjegli sve štetne posljedice koncesije i troškove referenduma.
Hrvatski cestarski sindikat uvjeren je kako je koncesija najgore moguće riješenje. Sa druge strane, ministar Siniša Hajdaš Dončić upozorio je svojih deset savjetnika za monetizaciju duga autocesta da će raskinuti ugovor ukoliko mu u roku od 7 dana ne dostave “preciznu dinamiku zadovoljavanja svih zahtjeva Naručitelja,…”
Epilog je sljedeći: niti su savjetnici što dostavili ministru Dončiću, niti ministar raskida ugovor, doznajemo iz pouzdanih izvora.
No, zašto Vlada želi (mora) dati autoceste u koncesiju? Krenut ćemo od postavke da autoceste iznajmimo na pedeset godina za tri milijade eura, a kako tvrde u Banskim dvorima, deset je zainteresiran koncesionara.
Davanjem autocesta u koncesiju, koncesionar bi dobio upravljanje autocestom na pedeset godina i 105 milijardi kuna prihoda temeljem tih istih cestarina koje plaćamo.
Naravno, novi koncesionar – nova pravila, vrlo vjerojatno će HAC smanjiti broj zaposlenih, a hrvatske autoceste imaju najveći broj zaposlenih po kilometru u usporedbi sa svim drugim zemljama EU. Isto tako, vrlo vjerojatno će novi koncesionar smanjiti naplatne kućice, privatnik će uvesti ENC ili vinjete kao mogućnost plaćanja ili plaćanje karticama, što već neki koncesionari u Hrvatskoj rade.
Otvara mu se i mogućnost da duž autocesta otvara benzinske crpke ili neke druge uslužne djelatnosti, baš kao što to postoji u nekim drugim zemljama. To je ono što on dobiva ako uplati tri milijarde.
Država bi trenutno dobila jednokratnu uplatu od 25 milijardi kuna, ako govorimo o iznosu koncesije od tri milijarde kuna.
U ovom trenutku, državni dug je 200 milijardi kuna, dakle gotovo 12 posto bi u jednom trenutku sjelo na račune Ministarstva financija. S druge strane, u 50 godina od trošarina koje svi plaćamo na benzin dobiva 75 milijardi kuna koje može koristiti ili ih vratiti građanima da smanji cijenu benzina, neće više morati plaćati ni godišnje održavanje koje hrvatske autoceste nisu mogle plaćati i to je još dodatnih 40 milijardi kuna. U konačnici, to je 135 milijardi kuna, ali govorimo o pedeset godina.
Zamka uvijek leži u malim detaljima, tu su dva ozbiljna problema. Prvo – cestarina, svi se boje kako i na koji će način koncesionar kreirati cijenu cestarina. Postoje razni modeli, u pitanju su milijarde. Drugo – održavanje, ako uzmete autoceste u najam logično bi bilo da ih vratite onako kako ste ih i uzeli, baš kao i stan.
