Prvog prosinca ove godine u večernjim satima znat ćemo je li uspio referendum inicijative ”U ime obitelji”, da se u Ustav unese odredba da je brak zajednica muškarca i žene. Ako i dođe do referenduma i ako pobjedi inicijativa ”U ime obitelji”, bit će to, mišljenja sam, Pirova pobjeda. Naravno, na referendum treba izaći, a kako ću glasati, o tome se ne govori.
Zašto Pirova pobjeda? Pa zato što bračna zajednica kod nas sve manje traje, a obitelj sve više trpi. Mladi sve kasnije ulaze u brak, ne žele bračne obaveze, sve su manje ”zagrijani” za bračnu vjernost i traže nove partnere/ice za nova, uglavnom seksualna iskustva. Brak je u dubokoj krizi, kao i obitelj. O tome malo tko brine, pa i o podacima jednog istraživanja da svaki sedmi muškarac gubi interes za spolne odnose. Crkva se dala navući na ”tanak led”, te je podržala ovu Inicijativu, a ne vidi stvarne probleme kojima bi se, da je odgovorna, trebala zdušno posvetiti – da se brak stabilizira, da ostvari svoje poslanje i da narod ne izumre.
Dežurni ideolozi i politikanti s Kaptola prave probleme, ne vide, baš kao ni njihovi mentori u politikantskim krugovima u politici. Ne može nas iz krize izvući naše ideološko mišljenje o problemima, nego čitanje znakova vremena i pokušaj da se, ako je to još uopće moguće, nešto pametno učini!
Ne bi me iznenadilo da referendum i ne bude odobren, jer diskriminira (ne)mali broj osoba kojima se onda uskraćuje pravo na izbor životnog partnera. Kad se radi o toj problematici, treba napomenuti da se radi o ljudskim pravima i da to treba poštivati, ali to ne treba dizati na nacionalnu razinu. Ipak, homoseksualnim parovima treba omogućiti sva prava kao i svakom drugom građaninu. Naravno, onaj tko je pokrenuo referendum, taj bi ga trebao i financirati, jer ne vidim razloga da u tome sudjeluju svi građani i da se plaća iz državnog proračuna.
Mnoga pitanja stoje otvorena: o čemu se može tražiti referendum, gdje treba skupljati potpise, tko iza toga stoji… Naravno, jesam za takav referendum jer se zalažem za neposrednu demokraciju u kojoj su građani suvereni, a ne političke stranke, pa ni Sabor kao zastupničko tijelo građana.
Referendum da, ali kakav i pod kojim uvjetima, te što može biti referendumsko pitanje?! Živimo vrijeme raznih umotvorina, rasipamo snage i novac, a zapravo se radi o nevažnim i diskriminirajućim pitanjima. Sporo učimo iz života, zamagljujemo prava pitanja ovoga naroda, a trošimo i novac i duhovnu snagu na čisto politikantstvo i interes, bilo politički, bilo materijalni.
Dok ovako rasipamo snagu, svađamo se i opasno dijelimo, izlazak iz naših kriza ne vidim. Ni brzo ni uspješno.
Zdravi, veseli i pošteni bili!
