Nevažno je, međutim, radi li se tu zaista o taktici izbjegavanja javnosti ili ne, činjenica je da za HDZ glavninu poslova odrađuju drugi, Crkva, Grozd, U ime obitelji i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara.
Nedavno je jedan komentator sklon desnici u svojim dnevnim novinama pisao da je HTV režimska, crvena televizija. Među ključnim argumentima u prilog toj tezi naveo je gostovanje tih dana u središnjem dnevniku javne televizije predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Taj je kolumnist bio toliko razočaran nesuvislim Karamarkovim nastupom da je optužio HTV kako su ga pozvali samo zato da bi se pokazalo koliko je alternativa Milanovićevoj vladi loša. Čovjek je uvjeren da je za HDZ puno bolje da krije predsjednika. Možda se i Karamarko s tim slaže, pa, primjerice, mjesecima ne dolazi u Sabor nego, kako je sam objasnio, na terenu priprema HDZ za europske izbore koji se održavaju u svibnju iduće godine.
Nevažno je, međutim, radi li se tu zaista o taktici izbjegavanja javnosti ili ne, činjenica je da za HDZ glavninu poslova odrađuju drugi, Crkva, Grozd, U ime obitelji i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Oni po Hrvatskoj mobiliziraju mržnju na valu koje bi se HDZ trebao vratiti na vlast. Ta sraslost HDZ-a s katoličkim biskupima, konzervativnim i nacionalističkim udrugama ponukala je stoga potpredsjednicu Vlade Milanku Opačić da izjavi da »iza ove grupacije s referendumom i iza problema u Vukovaru stoji HDZ«. No, to je prilično daleko od istine. Moguće je da bi Karamarko htio da se misli da on i Milijan Brkić više sati dnevno provode u HDZ-ovom operativnom centru, smišljajući protuvladine aktivnosti koje onda delegiraju na ljude poput Željke Markić, Tomislava Josića ili Ladislava Ilčića. Ali, nije Karamarko nikakav mastermind konzervativne revolucije. HDZ nije poveo borbu protiv zdravstvenog odgoja, ćirilice i pedera, oni samo plivaju u skladu s tom strujom.
U proljeće prošle godine, kad je opozicija Kukuriku koaliciji još bila u zametku, jedina djelatna oporba u državi bila je Hrvatska biskupska konferencija. Iz njezinih je redova izašla sintagma o nenarodnoj vlasti, Karamarko ju je naknadno tek preuzeo. Nije HDZ pokrenuo niti kampanju kojom se seksualnu edukaciju želi izbaciti iz škola, jednostavno su se priključili zahtjevima Grozda. Ni Željka Markić nije pitala Karamarka za odobrenje kad je s kolegama odlučila početi prikupljati potpise za referendum o braku. HDZ-ovci su se i tu našli samo za izjave da oni to podržavaju. Slično je i s vukovarskim Stožerom kojem HDZ, istina, pruža pomoć svake vrste, ali Josić ni u kom slučaju nije Karamarkov proizvod. HDZ je danas, dakle, sveden na stranku koja daje podrške, gotovo ništa nisu u stanju sami inicirati. O tome govori i podatak koji je ovog tjedna u Saboru iznio premijer Zoran Milanović, HDZ je u dvije godine parlamentarne opozicije napisao mizerna tri zakona, od kojih su jedan kasnije povukli, a drugi se sastojao od jedne rečenice. Doduše, HDZ je u svojoj analizi realizacije Plana 21 predložio i nešto skoro originalno, devalvaciju tečaja kune, ali tu su ideju kao i cijelu u rujnu napravljenu analizu – zatajili.
