Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

ČOBANE, VRATI SE !

ČOBANE, VRATI SE !

Podijeli
Twitter
WhatsApp

 Selo Polača ( izmedju Biskupije i Kijeva ) i njegovi stanovnici danas, 2013. godine,  izgleda potpuno zaboravljeno, zapusteno i oronulo ! Kome se možemo zahvaliti ?

 Pogledajmo samo što li je sve to  napravljeno za selo Polaču u zadnjih petnaestak godina?

 Stanovnici Polače primjećuju kako se posljednjih godina grad Knin ipak malo-pomalo uređuje, obnavljaju se fasade, pojedini putevi, dječja igrališta …

 To je dobro i podržavam sve sto vodi boljem i udobnijem zivotu svih građana pa makar to bila  samo šarena nova fasada. Međutim,  nigdje niti jednog novog pogona proizvodnje ( osim Tvika ), nema novih radnih mjesta, nema prosperiteta.

 Samo se lagano šminka vec postojeće !

 Da li može bolje i više procjenite sami.  Da li se moglo uraditi makar nešto najosnovnije i najminimalnije za stanovnike Polače i drugih okolnih mjesta, a da to bude dostojno čovjeka i života u 21.stoljeću?

Pitam se, kome zapravo pripadaju ljudi koji žive u Polači ?

Da li stanovnici Polače imaju potrebu za javnom rasvjetom, kontejnerima za odlaganje smeca, asfaliranim ulicama, vodovodom?

 Ili ti ljudi mogu i moraju biti bez svega,  jer je netko tako odlučio i presudio …

 Možda kninska vlast u stanovništvu Polače vidi samo čobane koji cijeli dan hodaju za ovcama, čobane koji su zadovoljni ukoliko imaju što pojesti i ukoliko imaju kakav-takav krov nad glavom?

I tako u nedogled, stanovnici šute, političarima dobro jer nitko ne reagira i super, vrijeme prolazi  i nikom ništa.

 Ali sta je sa nama mlađim, obrazovanim ljudima sa diplomama u rukama, sa znanjem stranih jezika, koji smo prošli puno u životu i danas sjedimo bez posla u mraku političke neodgovornosti kninskih gradskih vlasti ?

 Trebamo li ostati sjediti skrštenih ruku, biti zadovoljni sa situacijiom kakva jeste, ne uradivši čime bi makar pokušali  to promjeniti, pa makar to bilo i puštanje vijesti u medije.

Mozda će netko stavi prst na čelo i razmisliti o tome.

Ovi ljudi su već odavno navikli na prodavanje magle pred svake izbore – a još gušću maglu dobiju na kraju, dakle ništa!

 Evo ja to više ne mogu i neću,  jer to vrijeđa  moj zdrav razum.

 Što reći osim da u  posljednjih 15. godina u Polači nije napravljeno apsolutno  ništa,  osim oskudne, treperave i  jadne javne rasvjete –  koja , usput rečeno,  prestane raditi  sa prvom kišom i grmljavinom.

 U Polači se nije povukao niti jedan jedini metar asfalta, nije postavljen niti jedan kontejner za smeće. Nekoliko javnih ( i jadnih) rasvjetnih tijela smješteno je na banderama starim preko 50 godina, smeća i otpada ima  gdje god se pogleda, uključujući tonu smeća na autobusnom stajalištu u centru sela koji je zapravo izvrsna slika za turiste koji prolaze magistralnim putem Knin – Split.

Vodovoda nema –  kanalizacije nema – fiksnog telefona nema !

U srušenom bivšem „Domu kulture“ kao  i Osnovnoj školi  također su tone smeća, rastu koštele, legu se zmije i štakori …

 Seosko groblje se pokosi jednom godišnje, i to isključivo nakon  poziva i molbi.

 Doslovce, selo iz horror filmova – i nema nikakvih naznaka da bi se nešto moglo promijeniti.

 Dovoljno je samo pogledati slike u fotogaleriji – da se svi zajedno upitamo – jesu li oni koji su dobili mandat u gradu Kninu imalo odgovorni ? Ima li kninska vlast imalo morala ?

 Zar nam ne preostaje ništa drugo osim da ih potpuno argumentirano tužimo i prozivamo, na svakoj mogućoj adresi  i svakoj novinskoj kući diljem Europe.

 A trebamo ih prozivati i tužiti kako bi život jednostavno rečeno postao barem malo dostojan čovjeka, kako bi se osigirala barem nešto bolja  budućnost  u zajednici svih nas koji nemaju alternativu,  jer mi nemamo dva Knina i dvije Hrvatske !

 Kako će mladi ljudi stvarati obitelj kad u Kninu nemaju nikakve šanse za posao bez obzira što su mnogi i visokoobrazovani,  kada nema niti najosnovnijih infrastrukturnih uvijeta za život.

 Jer ne želimo da nas djeca pitaju zašto pijemo vodu iz prljave gusterne, zasto bacamo smeće u naše pojate i sjenice umjesto u kontejnere, zašto uvijek moramo hodati po blatu,  zašto je noću kod nas mrki mrak a u susjednom selu svjetlo  

Knin kao grad mladih vrlo brzo mogao bi postati  grad starih i gladnih , ukoliko  se nista ne promjeni.

 Pitanje je samo da li razmišljati srcem i ostati tamo gdje smo se rodili ili početi razmisljati racionalno, uzeti zivot u svoje ruke i pobjeći daleko odavde što izgleda kninska gradska vlast i želi.

U oba slucaja ljudi pate, ako ostaju ovdje srce im je puno, ali drugo ništa nemaju.Ukoliko odu imaju sve, a duša im je prazna, dakle patnja u oba slučaja.

 A zapravo, tako nam malo treba za sreću i bolji život !

(pismo našeg čitatelja iz Kanade)

 

Podijeli
Twitter
WhatsApp