Ukine li se Zakon o područjima posebne državne skrbi i Zakon o brdsko-planinskom području, kako se najavljuje, Drniš će, ocjenjuje gradonačelnik Josip Begonja, potonuti u proračunsku krizu. Drniška gradska lisnica, naime, puni se znatnim novcem fiskalne beneficije koju omogućuje aktualna zakonska regulativa. Gradu se vraća dio poreza na dohodak i poreza na dobit, no državna će pipa presahnuti.
Po nacrtu Zakona o regionalnom razvoju, naime, više ne bi bilo područja od posebne državne skrbi, nego tek potpomognutih područja koje bi država podupirala na temelju indeksa razvijenosti.
U pravilu kooperanti
Problem je, ističe Begonja, u tome što po postojećem izračunu indeksa razvijenosti koji se definira na osnovi stope nezaposlenosti, dohotka po stanovniku, proračunskih prihoda jedinice lokalne samouprave, općeg kretanja stanovništva i stope obrazovanja, Drniš nije svrstan u područja koja zaslužuju državnu pomoć.
Drniš je jedini grad s područja posebne državne skrbi u Šibensko-kninskoj županiji u najvišoj skupini razvijenosti. Nevjerojatno, ali istinito, vrijednost indeksa pozicionira ga uz bok jednih Vodica.
Kako se to dogodilo?
– Razlog je što su pojedini poduzetnici željeli iskoristiti pogodnosti koje im nudi područje od posebne državne skrbi, posebno s aspekta fiskalnih obveza – objašnjava Begonja. Svoje su djelatnosti formalno registrirali na drniškom području, ostvarili porezne pogodnosti, a da stvarnu korist od njihova poslovanja, izuzevši porez na tvrtku, lokalna samouprava nije osjetila.
– Takvi poduzetnici u drniškom slučaju su u pravilu kooperanti brodogradilištima na području Splitsko-dalmatinske i drugih županija. Skoro pa nemaju zaposlenike s prebivalištem na području drniškog kraja – veli gradonačelnik.
Svrstavanje Drniša u najvišu skupinu razvijenosti nije utemeljeno na stvarnim pokazateljima, pa Begonja smatra kako će Drniš i cijeli drniški kraj biti gurnut u besperspektivnost i daljnje iseljavanje stanovništva. Napominje kako je Drniš i prije administrativno-teritorijalne podjele na nove općine pripadao krugu nedovoljno razvijenih krajeva te kao takav sufinanciran državnim novcem.
– Jasno je da nakon ogromnih ratnih šteta i gubitka oko 900 predratnih radnih mjesta samo u realnom sektoru, stupanj razvijenosti može biti samo manji od predratnog, što govori da podaci koji su uzeti pri izračunu indeksa razvijenosti 2010. godine ne odražavaju stvarno stanje razvijenosti Drniša i drniškog kraja.
Po njegovu mišljenju, primjerenije bi bilo poboljšati postojeće zakonske odredbe po kojima bi se indeks razvijenosti računao po primjerenijim kriterijima kao što su starosna struktura stanovništva, naseljenosti, odnosno opće demografskog stanje.
Neće moći ulagati
Primjenom nove zakonske regulative Grad Drniš bi, po procjenama, ostao bez sedam milijuna proračunskih kuna.
– Bit će nužno udovoljiti većim standardima na komunalnom planu kakve propisuje Europska unija, za što su potrebna znatna ulaganja od strane lokalnih jedinica.
Novim Zakonom o regionalnom razvoju kakav se predlaže, država će smanjiti ionako nizak fiskalni kapacitet Gradu Drnišu koji, upravo zbog toga, neće moći ulagati u komunalne potrebe građana i poduzetnika, ne samo vlastiti novac, nego zbog nedostatka novca za vlastiti udjel nećemo moći koristiti ni jedan EU fond. Nećemo biti u stanju preuzeti na sebe onaj dio koji se tiče sufinanciranja – naglašava drniški gradonačelnik.
Kontinuirani pad stanovnika
– Broj stanovnika na području grada Drniša bilježi kontinuirani pad od popisa do popisa, pa je tako u razdoblju od 1991. do 2001. godine izgubljeno više od 6052 stanovnika, što je pad od 41 posto, a od 2001. do 2011. godine čak tisuću stanovnika. S nekadašnjih 8595 stanovnika spali smo tek na 7498 žitelja.
Pridoda li se tome podatak po kojemu je na drniškom Zavodu za zapošljavanje evidentirano više od 520 nezaposlenih ili sedam posto ukupnog stanovništva, tada je svakom jasno da ovo područje nikako ne može biti tako visoko pozicionirano u indeksu razvijenosti – kategoričan je Begonja.